Lokrum

Dok koračate kroz vegetaciju otoka, ulazite u botanički vrt - rezultat stoljetnog razvoja hortikulturne tradicije. Botanički vrt osnovan je 1959. godine kao znanstveno-istraživački projekt Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, s ciljem proučavanja prilagodbe tropskih i suptropskih biljaka na sredozemnu klimu. Vrt zauzima oko dva hektara površine i predstavlja spoj prirodne vegetacije i introduciranih egzotičnih biljnih vrsta. U njemu odmah uočavate impresivnu zbirku eukaliptusa – ovo mjesto je domaćin najveće kolekcije ovih stabala izvan njihovog matičnog kontinenta Australije, s oko 70 različitih vrsta. Ova zbirka jest dugogodišnji napor botaničara i vrtlara da očuvaju biljke koje su donošene s različitih krajeva svijeta. Osim eukaliptusa, vrt obiluje kaktusima, sukulentima, agavama i palmama. Povijest botaničkog vrta duboko je povezana s benediktinskim samostanom sv. Marije, čiji su redovnici još u 11. stoljeću započeli s uzgojem raznovrsnog bilja na otoku. Tijekom 19. stoljeća, austrijski nadvojvoda Maksimilijan Habsburški dodatno je proširio i oplemenio vrtove oko svog ljetnikovca, donoseći egzotične biljke iz cijelog svijeta. Njegov vrtarski rad i danas je vidljiv u rasporedu biljaka i uređenju terena, što je detaljno dokumentirao poznati botaničar Roberto de Visiani tijekom svog boravka na otoku 1863. godine. U vrtu se mogu pratiti staze koje vode kroz različite biljne skupine, organizirane uglavnom po porodicama, što omogućuje sustavan pristup proučavanju i edukaciji. Informativne ploče pored biljaka daju podatke o njihovom podrijetlu, karakteristikama i prilagodbi na lokalne uvjete. Takav pristup omogućuje posjetiteljima da razumiju kako su ove vrste uspjele preživjeti i razviti se u mediteranskom okruženju, ali i kakve su njihove ekološke uloge. Tijekom Domovinskog rata botanički vrt pretrpio je značajna oštećenja – oko 20% biljnih vrsta uništeno je zbog granatiranja, a stradala je i stručna dokumentacija. Unatoč tome, vrt je obnovljen i danas broji oko 600 biljnih vrsta, što je značajan pad u odnosu na prije rata kada ih je bilo preko 1200, ali i dalje predstavlja jednu od najbogatijih zbirki egzotičnih biljaka u ovom dijelu Europe.

Smješten samo 600 metara od dubrovačke luke, Lokrum je otok čija povijest traje više od tisuću godina i na svakom koraku skriva nešto neočekivano. Prvi arheološki tragovi na Lokrumu potječu još iz 6. i 5. stoljeća prije Krista, a kroz stoljeća su se na otoku izmjenjivali Rimljani, srednjovjekovni redovi i moćne dinastije. Ime Lokrum dolazi od latinske riječi acrumen, što znači kiselo voće – na otoku i danas rastu limuni i naranče. Godine 1023. dubrovački nadbiskup Vital i gradski prior Lampredije daruju otok benediktincima, koji ovdje grade opatiju sv. Marije. Taj samostan ubrzo postaje središte duhovnog i kulturnog života, a benediktinci na Lokrumu ostaju gotovo osam stoljeća. Tijekom tog razdoblja, opatija se razvija u gotičko-renesansnom stilu, a klaustar s bogatim kapitelima i biforom svjedoči o visokoj razini graditeljstva tog vremena. Veliki potres 1667. teško oštećuje samostan, a benediktinsko razdoblje završava 1798. protjerivanjem redovnika i prodajom otoka privatnicima. Jedna od najpoznatijih priča vezanih uz Lokrum je ona o engleskom kralju Rikardu Lavljeg Srca. Godine 1192., vraćajući se s križarskog pohoda, zbog oluje se iskrcao na Lokrum. U znak zahvalnosti za spas, obećao je izgraditi crkvu, ali Dubrovčani su ga nagovorili da sredstva uloži u gradsku katedralu, pa Lokrum nikad nije dobio tu crkvu. Nakon odlaska benediktinaca, otok prelazi u ruke dubrovačkih plemića. No, ubrzo se širi priča o "lokrumskom prokletstvu": prvi vlasnici nakon benediktinaca doživjeli su tragične sudbine – jedan je pao s trećeg kata, drugi se utopio, a treći je izvršio samoubojstvo. Legenda kaže da su benediktinci, protjerani s otoka, u noći prije odlaska obišli Lokrum tri puta sa svijećama okrenutim naopako i izrekli kletvu: "Tko god uzme Lokrum za vlastito zadovoljstvo, bit će proklet!". Ova priča i danas intrigira posjetitelje, a lokalci će vam reći da nitko ne želi prenoćiti na otoku. U 19. stoljeću Lokrum postaje vlasništvo Habsburgovaca. Nadvojvoda Maksimilijan Habsburški gradi ljetnikovac i uređuje botanički vrt s egzotičnim biljkama iz cijelog svijeta. Zanimljivo, paunove koje danas slobodno šeću otokom, donio je upravo Maksimilijan. Nakon Prvog svjetskog rata, otok se koristi kao oporavilište za djecu, a sredinom 20. stoljeća preuzima ga JAZU, koja ovdje osniva biološki institut i prirodoslovni muzej. Danas je Lokrum zaštićeni prirodni rezervat pod UNESCO-om, poznat po botaničkom vrtu s više od 800 vrsta biljaka, kamenim plažama, ostacima benediktinske opatije i raznolikoj fauni – na otoku živi čak 156 vrsta ptica. Posebna atrakcija je i "Mrtvo more", malo slano jezero povezano s otvorenim morem podvodnim tunelom, idealno za kupanje i djecu i odrasle. Za ljubitelje serija, Lokrum je poznat i kao filmska lokacija iz "Igre prijestolja", gdje je glumio mistični grad Qarth.  I još nešto: na južnom dijelu otoka nalazi se FKK plaža, pa ako volite iznenađenja, znate gdje skrenuti.

Betina špilja nalazi se uz dubrovačku obalu, između vile Šeherezade i plaže Gjivovići. Do nje se može doći isključivo morskim putem, što joj daje dozu izoliranosti i osigurava mir. Nema pješačkog pristupa, pa ovdje nema gužve, a priroda izgleda kao da je ostala netaknuta. Polazak najčešće kreće s plaže Gjivovići, odakle posjetitelji plivaju, veslaju kajakom ili stižu malim brodicama. Postoje i organizirane ture s vodičem za one koji žele sigurniji dolazak. Unutar špilje nalazi se mala šljunčana plaža, okružena visokim stijenama. More je izuzetno čisto i idealno za kupanje i ronjenje. Špilja je dobila ime po dubrovačkom znanstveniku Marinu Getaldiću, zvanom Bete, koji je ovdje provodio optičke pokuse. Time ovo mjesto postaje zanimljivo ne samo zbog izgleda, nego i zbog svoje povezanosti s poviješću znanosti. Međunarodno priznanje stiglo je iz francuskog izdanja Voguea, koje je Betinu špilju uvrstilo među najljepše hrvatske plaže. Predstavili su je kao savršeno mjesto za one koji žele mir i autentično iskustvo Jadrana. Dolazak kajakom posebno je atraktivan jer vodi uz gradske zidine i otok Lokrum. U popodnevnim satima špilja nudi hlad, što ju čini ugodnom za dulji boravak. Zanimljiv je i akustični efekt unutar špilje – svaki zvuk odjekuje jasno i drugačije, što dodatno pojačava doživljaj.

U samom srcu lučice Portoč, tik uz glavno pristanište na otoku Lokrumu, nalazi se Lugareva kuća – građevina iz 19. stoljeća koja je nekad bila dom i radno mjesto lugara, čuvara šume i prirodnih bogatstava otoka. Ova kuća izgrađena je u doba austrijskog nadvojvode Maksimilijana Habsburškog, a tada je bila ključni objekt za upravljanje i održavanje šumskog područja koje je bilo pomno uređeno i oplemenjeno. Lugar, čuvar šume, bio je zadužen za nadzor, zaštitu i upravljanje šumama, brinuo je o prirodnim resursima, održavao staze i pazio na korištenje šume. Na Lokrumu je imao posebno važnu ulogu, osobito dok je otok bio botanički vrt i aristokratska rezidencija. Lugareva kuća nije bila samo skromno mjesto za stanovanje – bila je i središte nadzora i organizacije rada na otoku. Smještena uz lučicu, omogućavala je brz pristup kopnu i nadzor nad svim što se događa na otoku. Nakon što je desetljećima služila svojoj izvornoj svrsi, kuća je 2011. godine potpuno obnovljena i pretvorena u informativni, promotivni i edukativni centar za posjetitelje Rezervata Lokrum. Danas je Lugareva kuća prva stanica svakog posjetitelja – ovdje možete saznati sve o povijesti, prirodnim ljepotama i znamenitostima otoka. Zanimljivost: Lugareva kuća danas povremeno služi i kao izložbeni prostor, a u njoj možete vidjeti stare alate i fotografije koji prikazuju kako je izgledao život lugara na Lokrumu. Također, otok Lokrum ima status posebnog rezervata šumske vegetacije još od 1948. godine, što ga čini jednim od najstarijih zaštićenih područja u Hrvatskoj.

Križni put na Lokrumu nalazi se u šumovitom dijelu otoka i povezuje samostanski kompleks s prirodnim okruženjem. Izgrađen je u 18. stoljeću i sastoji se od 14 postaja koje prate Isusovo putovanje prema Golgoti. I danas služi kao mjesto za molitvu, šetnju i tiho razmišljanje. Put prolazi kroz gustu mediteransku vegetaciju, uz kamene kapelice i križeve izrađene od lokalnog kamena. Svaka postaja prikazuje jedan prizor iz posljednjih trenutaka Isusova života, najčešće u obliku reljefa ili kipova. Benediktinci, koji su tada živjeli i djelovali na otoku, koristili su ovaj put za svoje obrede i procesije. Tijekom godina, Križni put je obnavljan i očuvan, čime je zadržao svoju duhovnu i kulturnu vrijednost. Posjetitelji ovdje mogu izbjeći gradski ritam i provesti vrijeme u tišini. Uz duhovni sadržaj, šetnja pruža i pogled na bogatstvo biljaka i životinja koje naseljavaju Lokrum. Duž puta nalaze se informativne ploče koje objašnjavaju svaku postaju i povijesni kontekst cijelog kompleksa.

S jedne strane pred vama je zapadno krilo samostana, nekada dom mlinice, a s druge strane djelomično očuvano istočno krilo. Na ulazu u klaustar odmah upada u oči natpis: „Slogom rastu male stvari, neslogom se i najveće raspadnu“ – podsjetnik na mudrost benediktinaca, koji su ovdje živjeli stoljećima. Ispred vas stoji Samostan sv. Marije, osnovan davne 1023. godine, što ga čini jednim od najstarijih benediktinskih samostana na Jadranu. Nakon osnutka, benediktinci su ubrzo postali vlasnici cijelog otoka. Lokrum je tada bio središte duhovnog, kulturnog i gospodarskog života. Samostan je bio okružen vinogradima, vrtovima, maslinicima i perivojima, a redovnici su bili poznati po vrsnoj poljoprivredi. Tijekom 12. stoljeća kompleks je proširen trobrodnom, troapsidalnom crkvom, a kasnije je dobio i renesansni klaustar – jedan od najvažnijih primjera samostanske arhitekture u regiji. Od romaničkog samostana sačuvano je zapadno krilo s mlinicom, dok je istočno krilo djelomično očuvano. Veliki potres 1667. godine teško je oštetio kompleks, a benediktinci su otok napustili 1798. godine nakon što je Dubrovačka Republika prodala Lokrum bogatim građanima, uz odobrenje Svete Stolice. Odlazak benediktinaca nije prošao bez posljedica – prema legendi, posljednje noći na otoku u crnim habitima obišli su Lokrum tri puta s naopako okrenutim svijećama, ostavljajući trag voska i izgovarajući kletvu: „Proklet bio svaki onaj tko Lokrum prisvoji za osobno uživanje!“. Ta priča o „lokrumskom prokletstvu“ i danas intrigira posjetitelje. Danas su ruševine samostana i crkve, zajedno s kasnijim nadogradnjama i vrtovima, nezaobilazna točka svakog posjetitelja Lokruma. Kompleks obuhvaća ostatke srednjovjekovne opatije, gotičko-renesansni klaustar, gospodarske zgrade i vrtove koji su oblikovali krajolik otoka. U 19. stoljeću austrijski nadvojvoda Maksimilijan Habsburški izgradio je ljetnikovac u sklopu samostana i uredio raskošne vrtove, donoseći egzotične biljne vrste iz cijelog svijeta – danas ovdje raste više od 500 biljnih vrsta, a posebno se ističu zbirke kaktusa i sukulenata. Maksimilijan je osmislio i sustav za prikupljanje kišnice, a ovalni Charlottin zdenac služio je za zalijevanje egzotičnog bilja, pa čak i za kupanje gostiju. Lokrum je danas zaštićeni prirodni rezervat, a osim povijesti i arhitekture, otok krije još jednu zanimljivost: na tako malom prostoru živi čak 11 vrsta šišmiša, što je jedinstveno u Hrvatskoj. 

Na jednom od najposebnijih dijelova otoka Lokruma, gdje se povijest i priroda isprepliću na svakom koraku, nalazi se rezidencija koja je u 19. stoljeću promijenila lice otoka. Benediktinci su ovdje stoljećima stvarali duhovno i kulturno središte, ali dolazak austrijskog nadvojvode Maksimilijana Habsburškog 1859. otvorio je potpuno novo poglavlje. Maksimilijan, brat cara Franje Josipa, bio je poznat po svojoj ljubavi prema prirodi i botaničkim eksperimentima. Nije samo obnovio stari benediktinski samostan i izgradio ljetnikovac u tada rijetkom neogotičkom stilu, nego je cijeli otok pretvorio u svojevrsni vrtni laboratorij. U suradnji s poznatim botaničarom Robertom Visianijem iz Padove, Maksimilijan je na Lokrum donio više od 500 biljnih vrsta iz svih krajeva svijeta – od palmi i agava do eukaliptusa i kaktusa, stvarajući neobičan spoj mediteranske i tropske flore. Ono što mnogi ne znaju jest da je Maksimilijan na otok doveo i prve paunove, koji su potomci ptica s Kanarskih otoka i danas šetaju Lokrumom kao njegovi najšareniji stanovnici. Uz to, osmislio je sustav skupljanja kišnice i posebne rezervoare, poput ovalnog "Charlottinog zdenca", koji su služili za zalijevanje egzotičnih biljaka, ali i kao mjesto za kupanje gostiju. Maksimilijanova vizija bila je da Lokrum postane mjesto uživanja, istraživanja i bijega od svakodnevnice. Iako je njegov boravak bio kratak zbog tragične sudbine u Meksiku, otok je zadržao njegov pečat. Nakon njegove smrti, vlasnici su se izmjenjivali, a Lokrum je kroz 20. stoljeće služio kao obrazovni centar, lječilište za djecu i znanstveni institut. Jedna od najzanimljivijih, ali i najmračnijih priča vezana je uz legendu o prokletstvu Lokruma. Prema predaji, benediktinci su, protjerani s otoka, u noći prije odlaska obišli Lokrum u procesiji, ostavljajući trag voska i izgovarajući kletvu protiv svakoga tko bi otok prisvojio za sebe. Zanimljivo je da su mnogi kasniji vlasnici, uključujući i Maksimilijana, doživjeli tragične sudbine, što je dodatno pojačalo mistiku otoka. Danas su Maksimilijanova rezidencija i vrtovi dio zaštićenog rezervata, otvoreni svima koji žele osjetiti spoj povijesti, arhitekture i prirodnih ljepota – i možda naići na pauna ili dvije, potomke Maksimilijanovih prvih egzotičnih gostiju.

Nalazite se u srcu otoka gdje se smjestio Centar za posjetitelje i Prirodoslovni muzej – mjesto koje pruža detaljan uvid u bogatu povijest i prirodu ovog zaštićenog rezervata. Centar za posjetitelje djeluje kao polazna točka za sve koji žele istražiti. Ovdje ćete pronaći informativne panele, interaktivne karte i multimedijalne sadržaje koji detaljno objašnjavaju geološki nastanak otoka, njegovu floru i faunu, te povijesne slojeve koji sežu od antike do suvremenog doba. Posebno su istaknuti podaci o benediktinskom samostanu, Maksimilijanovom ljetnikovcu, kao i o ulozi Lokruma tijekom Domovinskog rata. U Prirodoslovnom muzeju, koji je dio centra, izloženi su brojni primjerci autohtone flore i faune, uključujući rijetke i zaštićene vrste koje nalazite samo na ovom području Jadrana. Izložba obuhvaća detalje o botaničkom vrtu koji je uređivan još u 19. stoljeću, s posebnim naglaskom na egzotične biljke koje je donio austrijski nadvojvoda Maksimilijan. Kaktusi, agave, palme i druge vrste jasno su identificirani, a uz njih su postavljene informacije o njihovom podrijetlu i prilagodbi na otočne uvjete. Muzej također prikazuje bogatu faunu – od ptica selica koje koriste otok kao stanište tijekom migracija, preko gmizavaca i kukaca, do morskih organizama u okolnim uvalama. Posebna pažnja posvećena je zaštiti i očuvanju ovih vrsta, kao i edukaciji posjetitelja o važnosti prirodnih rezervata. Prostor centra opremljen je suvremenim tehnologijama, uključujući audio-vizualne prezentacije i interaktivne ekrane, što omogućuje da kroz različite medije steknete znanje o svim aspektima otoka. Osim stalnih postava, u centru se povremeno organiziraju tematske izložbe, radionice i predavanja koja se bave specifičnim segmentima prirodne i kulturne baštine Lokruma. Osoblje centra dostupno je za pitanja i pruža stručne savjete, što dodatno olakšava planiranje samostalnog istraživanja.

Nalazite se na prostoru nekadašnjeg benediktinskog samostana na Lokrumu, gdje danas posjetiteljski centar i izložba o snimanju serije "Game of Thrones" privlače brojne obožavatelje. Ovdje je Lokrum poslužio kao kulisa za grad Qarth, a botanički vrt i samostan lako ćete prepoznati u scenama s Daenerys Targaryen i Xarom Xhoanom Daxosom. Posebno mjesto zauzima replika Željeznog prijestolja, poklon HBO-a Dubrovniku – na njemu se možete fotografirati i na trenutak postati dio Westerosa. Izložba nije klasičan muzej, već multimedijalni prostor s videozapisima glumaca i članova ekipe koji dijele iskustva sa snimanja u Dubrovniku i okolici. Interaktivna karta svih lokacija snimanja u Hrvatskoj pomaže vam povezati scene iz serije s pravim mjestima i otkriti produkcijske izazove. Ulaz je besplatan za sve koji dođu na otok, a nakon izložbe možete prošetati botaničkim vrtom, istražiti kamene plaže ili uživati u šumskim stazama.

U neposrednoj blizini čeka vas atrakcija koja privlači sve ljubitelje fantastičnih svjetova – replika Željeznog prijestolja iz serije "Igra prijestolja". Ovaj poznati simbol moći, koji je u seriji bio središte brojnih sukoba, sada možete vidjeti i osobno doživjeti u prostorijama nekadašnjeg benediktinskog samostana na otoku Lokrumu. Željezno prijestolje, sastavljeno od mnoštva mačeva, u seriji je predstavljalo prijestolje kraljeva Westerosa. Na Lokrumu, posjetitelji imaju priliku sjesti na prijestolje i nakratko osjetiti što znači biti na mjestu gdje su se donosile sudbonosne odluke. Uz prijestolje, u Centru za posjetitelje možete pogledati izložbe koje otkrivaju kako su se snimale scene u Hrvatskoj, posebno u Dubrovniku i na Lokrumu, te kako su nastajali kulise i kostimi. Lokrum je zbog svoje prirodne ljepote i povijesnih građevina bio odabran kao idealna lokacija za snimanje dijelova serije. Benediktinski samostan, tvrđava Fort Royal i bogata vegetacija otoka poslužili su kao kulisa za mistični grad Qarth, važan u priči o Daenerys Targaryen. Zanimljivo je da je upravo Lokrum jedno od rijetkih mjesta gdje su posjetitelji mogli vidjeti filmsku ekipu na djelu, a lokalni vodiči često znaju ispričati anegdote sa snimanja koje nisu poznate široj javnosti. Ova atrakcija dodatno je učvrstila Dubrovnik i okolicu kao popularnu filmsku destinaciju, poznatu po autentičnim lokacijama koje privlače filmaše i turiste iz cijelog svijeta. Posjet Željeznom prijestolju na Lokrumu nije samo prilika za fotografiranje, već i za otkrivanje kako je jedan mali otok u Jadranu postao dio globalne priče koja je osvojila milijune gledatelja.

Jedan od najautentičnijih dijelova Lokruma svakako je tradicionalni maslinik koji se prostire na južnim padinama otoka, neposredno uz ostatke benediktinskog samostana. Maslinik na Lokrumu čine stoljetna stabla maslina, među kojima i primjerci stari nekoliko stoljeća, što potvrđuje kontinuirani uzgoj ove kulture na otoku. Debela, uvijena debla i široke krošnje stvaraju prepoznatljiv vizualni identitet mediteranskog krajolika. Tlo je kamenito i dobro drenirano, što je optimalno za rast maslina, a maslinici pritom služe i kao prirodna zaštita tla od erozije. Povijesno, maslinik je bio sastavni dio samostanskog gospodarstva. Benediktinci su maslinovo ulje koristili za prehranu, religijske obrede, proizvodnju sapuna, ali i kao trgovačku robu. Nakon njihovog odlaska, maslinarstvo je ostalo ključna gospodarska djelatnost na otoku, a maslinici su se održavali i razvijali do današnjih dana. U okviru maslinika vidljivi su ostaci kamenih terasa i suhozida, tipičnih za mediteransku poljoprivredu na neravnom terenu. Ovi suhozidi služe očuvanju tla i omogućuju obradu strmih padina, a danas su zaštićeni kao vrijedan dio kulturne baštine. Njihova konstrukcija svjedoči o dugogodišnjoj vještini i prilagodbi otočana zahtjevnim prirodnim uvjetima. Danas je maslinik dio zaštićenog prirodnog rezervata, a njegovo održavanje i revitalizacija dio su programa očuvanja tradicionalnih poljoprivrednih praksi. U posljednje vrijeme provedene su aktivnosti sadnje novih stabala i sanacije postojećih, s naglaskom na očuvanje autohtonih sorti maslina i poticanje održivog turizma. Maslinik na Lokrumu ima i važnu ekološku ulogu, pružajući stanište brojnim vrstama ptica, kukaca i drugih organizama. Očuvanje maslinika doprinosi održavanju biološke raznolikosti otoka i povezuje prirodnu i kulturnu baštinu u jedinstvenom mediteranskom krajoliku.

Rajski vrt, ili botanički vrt Lokruma, nastao je na mjestu samostanskog vrta benediktinaca, koji su ga ovdje uzgajali još u 11. stoljeću. Iako je služio za ljekovito bilje i prehranu, redovnici su zapravo zasadili temelje prvog modernog vrta kakav poznajemo danas. Kad su benediktinci otišli početkom 19. stoljeća, otok je promijenio nekoliko vlasnika, ali vrt je doživio pravi procvat zahvaljujući engleskom grofu Gilberta. On je donio egzotične biljke iz čitavog svijeta i vrt preobrazio prema engleskom krajobrazu – što je doprinijelo raznovrsnosti koja i danas fascinira. No, znate li da je Lokrum bio omiljeno odredište i austrijskih nadvojvoda, te da je kratko bio i carski rezidencijski otok? Danas Rajski vrt predstavlja botaničku riznicu s preko 200 biljnih vrsta – od domaćeg ružmarina, lavande i maslina, do egzotičnih kaktusa, agava i palmi. Posebno su impresivne agave koje su u nekim dijelovima narasle do veličine malih stabala. Ima tu i starih maslinika, staza do skrivenih kutaka, klupa za odmor i kamenih fontana – sve što trebate za uživati u miru. Ali vrt je i dom posebne legende – priče o ljubavnom cvijetu. Kažu da su benediktinci u vrtu uzgajali čarobnu biljku koja je mogla povezati dva srca zauvijek. Priča kaže da je mladić Marko pronašao taj tajanstveni cvijet u mjesečini, poželio ljubav prema Ani, a ona je sljedećeg jutra pronašla isti cvijet na svom prozoru. Njihova veza postala je jača nego ikada, a legenda kaže da Ljubavni cvijet i dalje raste negdje ovdje – tko ga pronađe, doživi ljubav za cijeli život. Ako želiš znati još nešto zanimljivo – Lokrum je poznat i po svojim divljim paunima, koji slobodno šetaju otokom i često se zadržavaju upravo u blizini Rajskog vrta. Tako da, osim biljaka i legende, tu vas čeka i malo egzotične divljine!

Prirodna slana laguna u vašoj blizini, poznata kao Mrtvo more na otoku Lokrumu, jedno je od najneobičnijih mjesta za kupanje u cijelom dubrovačkom arhipelagu. Ovdje vas ne očekuje klasična plaža – radi se o maloj, zatvorenoj uvali gdje je voda toliko slana da ćete bez truda plutati na površini. Salinitet je i do dva puta veći nego u Jadranu, što ovu lagunu čini pravim prirodnim bazenom za sve koji žele isprobati nešto drugačije. Voda se u laguni slabo izmjenjuje s otvorenim morem, pa je ovdje kupanje posebno iskustvo, a zbog plitkoće je sigurno i za djecu. Kamenite platforme i stijene oko lagune idealne su za sunčanje i odmor nakon kupanja. Zanimljivo je da je Mrtvo more poznato lokalnom stanovništvu već stoljećima, ali je tek u novije vrijeme postalo popularno među turistima zbog svoje neobične prirode. Ekološki gledano, ova laguna je vrlo osjetljiva – visoka koncentracija soli ograničava raznolikost morskog života, no okolna područja bogata su mediteranskim biljem i životinjama. Sam otok Lokrum zaštićen je kao prirodni rezervat, pa se ovdje posebno pazi na ravnotežu između očuvanja prirode i turističkih aktivnosti.

Buža na Lokrumu je prirodni kameni luk smješten na južnim stijenama otoka, nedaleko od Mrtvog mora. Poznata je po malom prirodnom bazenu ispunjenom morskom vodom, smještenom neposredno ispod kamenog luka. Kroz otvoreni luk pruža se izravan pogled na more, što ovu lokaciju čini jedinstvenom i vizualno upečatljivom. Do Buže se dolazi šetnjom po stijenama sa zapadne strane otoka, a najbliža referentna točka je Mrtvo more. Ova lokacija nije označena na službenim turističkim kartama, ali je sve popularnija među posjetiteljima koji žele otkriti autentične i manje dostupne prirodne atrakcije. Buža nije uređena plaža niti službeno kupalište. Pristup može biti zahtjevan zbog kamenitog terena i izloženosti otvorenom moru, pa se preporučuje dodatni oprez. Lokacija je pogodna za kraće zadržavanje i fotografiranje. Posebno je zanimljiva zbog svojih prirodnih formi i pogleda na Jadransko more, a među poznavateljima i ljubiteljima Lokruma prepoznata je kao nezaobilazna skrivena točka vrijedna otkrivanja.

Stigli ste na Freikörperkultur, najpoznatiju nudističku plažu koja je već desetljećima sinonim za slobodu, opuštanje i povratak prirodi. Smještena na južnoj strani otoka, ova plaža okružena je netaknutom prirodom, kristalno čistim morem i mirisima mediteranskog bilja, pružajući savršeno mjesto za bijeg od užurbanosti svakodnevnog života. Ime plaže FKK na Lokrumu potječe od njemačkog izraza "Freikörperkultur", što znači "kultura slobodnog tijela". Plaža FKK na Lokrumu nije samo mjesto za kupanje i sunčanje, već i prostor u kojem se osjeća duh tolerancije i poštovanja prema prirodi i ljudskom tijelu. Ovdje je nudizam prihvaćen kao način života, koji omogućava potpunu slobodu i sklad s okolinom. Iako je plaža službeno namijenjena nudistima, mnogi posjetitelji dolaze i samo uživati u ljepoti netaknute obale, šljunčanim uvalama i toplom moru. Okružena je kamenim liticama i gustom mediteranskom vegetacijom, a more je ovdje posebno bistro i toplo. Šetajući uz obalu, lako ćete pronaći svoj kutak za odmor – bilo da je to mala uvala s mekanim šljunkom ili stijene na kojima možete ležati i upijati sunce. Zvuk valova i cvrkut ptica dodatno pojačavaju osjećaj mira i povezanosti s prirodom. Priča kaže da je ova plaža nekada bila omiljeno mjesto lokalnih ribara koji su ovdje pronalazili utočište od vjetrova i oluja. Pričalo se da su na ovom mjestu more i zemlja u posebnoj harmoniji, te da tko god se ovdje oslobodi svih okova i prepusti prirodi, doživljava svojevrsno duhovno čišćenje i obnovu. Danas, ta tradicija slobode i povratka prirodi živi kroz praksu nudizma na plaži FKK koja privlači ljude iz cijelog svijeta.

Golubova špilja spada u manje poznate, ali iznimno zanimljive prirodne formacija ovog rezervata. Ona spaja geološke, povijesne i kulturne slojeve otoka. Špilja je prirodni fenomen nastao dugotrajnim procesima erozije vapnenačkih stijena koje dominiraju ovim dijelom Jadrana. Unutrašnjost špilje karakteriziraju uski prolazi, niži stropovi i zanimljive vapnenačke formacije koje svjedoče o geološkoj prošlosti otoka, dok je njeno ime povezano s kolonijama golubova koje su stoljećima koristile špilju kao gnijezdo i stanište. Lokalno stanovništvo koristilo ju je kao sklonište i spremište hrane, naročito u ratnim vremenima ili tijekom nepovoljnih vremenskih uvjeta. Arheološki nalazi u okolini ukazuju na prisutnost ljudi još u prapovijesno doba, što potvrđuje dugogodišnju važnost ovog prostora kao utočišta i skloništa. Pristup joj je ograničen kako bi se očuvala osjetljiva prirodna i kulturna baština. Geološki gledano, Golubova špilja nastala je djelovanjem krških procesa, tipičnih za jadransku obalu, gdje voda i vjetar oblikuju vapnenačke stijene stvarajući podzemne šupljine i prolaze. Ovakve špilje često služe kao staništa za različite vrste šišmiša i ptica, a Golubova špilja je dobila ime upravo po kolonijama golubova koje su ovdje gnijezdile.

Nalazite se na najvišoj točki otoka , gdje se uzdiže impozantna utvrda, poznata i kao Fort Royal. Ova zvjezdolika tvrđava započela je gradnju 1806. godine po naredbi Napoleonovog generala Augusta Marmonta, a dovršena je za vrijeme austrijske uprave oko 1835. godine. Sagrađena je s ciljem zaštite ulaza u dubrovačku luku, jer je Lokrum strateški važan otok koji nadzire pristup gradu. Prije izgradnje tvrđave, Republika Dubrovnik nije gradila utvrde na Lokrumu, bojeći se da bi one, ako padnu u neprijateljske ruke, ugrozile cijeli grad i luku. Tek dolaskom Francuza početkom 19. stoljeća ta se doktrina promijenila, pa je Fort Royal izgrađen kao snažna vojna tvrđava. S ovog mjesta pruža se veličanstven pogled na Dubrovnik, Cavtat i otvoreno more, što je i danas omiljena destinacija za posjetitelje koji žele osjetiti povijest i uživati u panorami. Na Fort Royalu možete razgledati ostatke vojnih topova, podzemne hodnike i skladišta, kao i brojne zidine koje su stoljećima čuvale ovaj otok.

Charlottin zdenac na Lokrumu nije običan zdenac. Sagrađen je u doba nadvojvode Maksimilijana Habsburškog, kada je Lokrum pretvoren u botanički vrt s egzotičnim biljkama iz cijelog svijeta. Voda iz zdenca koristila se za zalijevanje tih biljaka, ali i za kupanje vlasnika i gostiju, što je tada bila prava rijetkost. Otok Lokrum bio je dom benediktinskog samostana još od 1023. godine, a kroz povijest je mijenjao vlasnike i namjene – od samostana, preko karantene za zaštitu Dubrovnika od kuge, do ljetnikovca europske aristokracije.  Nadvojvoda Maksimilijan i njegova supruga Charlotta željeli su na Lokrumu pronaći mir, ali sudbina im nije bila naklonjena. Maksimilijan je s Lokruma otputovao u Meksiko, gdje je pogubljen, a Charlotta se nakon brodoloma vratila na otok i ubrzo izgubila razum. Zdenac je ostao kao podsjetnik na njihovu priču, ali i na sve neobične događaje povezane s otokom. Zanimljivo je da je cijelim Lokrumom bio razvijen sustav kanala za prikupljanje kišnice, a Charlottin zdenac je bio središnja točka tog sustava. Danas je zdenac okružen bujnim zelenilom, a posjetitelji se često pitaju kakve su se sve tajne i priče odvijale oko njega. Neki vjeruju da je upravo zbog prokletstva benediktinaca svaki vlasnik Lokruma završio tragično, a priče o nesrećama i neobjašnjivim događajima i dalje privlače znatiželjnike.