Komiški ribari na kraju svijeta

Komiški ribari oduvijek su bili poznati po svojoj hrabrosti i upornosti na moru. Njihove male gajete i falkuše plovile su daleko izvan granica Jadrana, tražeći nova lovišta i prilike za opstanak. No krajem 19. stoljeća dogodio se pothvat koji je ušao u povijest, putovanje sve do samog „kraja svijeta“. Tvornica „Mardešić“ iz Komiže, koja je već tada bila poznata po preradi i soljenju ribe, odlučila je proširiti poslovanje izvan Jadrana. U potrazi za bogatim lovištima srdela, njihovi su ljudi stigli do obala Španjolske, na rt Finisterre u Galiciji. Ondje su podignute barake za soljenje, a komiški ribari nastavili su raditi isto ono što su znali najbolje – pretvarati plodove mora u dragocjenu hranu koja se mogla prenositi i prodavati diljem svijeta. Sam naziv Finisterre potječe od latinskog „finis terrae“, kraj zemlje. Na galješkom jeziku, on se izgovara Fisterra, a upravo je taj naziv ostao u pamćenju Komižana. Jer oni su, u svom pohodu prema bogatim morima izvan Jadrana, stigli najdalje upravo ovdje do mjesta koje su stari ljudi doista smatrali krajem svijeta. Rt Cabo Fisterra nije bilo kakvo mjesto. To je najzapadnija točka Europe i jedan od najopasnijih morskih prolaza na kontinentu. Oluje, magle i snažne struje činile su ga kobnim za mnoge mornare. Tamo, na toj vjetrom šibanoj punti, susreli su se komiški ribari s prirodom u njezinu najnemilosrdnijem obliku. Ipak, njihova je priča svjedočanstvo o snazi i odlučnosti. Nisu se bojali ni daljine ni opasnosti. Ono što ih je vodilo bila je potraga za ribom, ali i za boljim životom. Tako je Komiža, maleno mjesto na rubu Jadrana, ispisala svoje stranice i na krajnjem zapadu Europe. I danas, kada se spomene Finisterre, Komižani s ponosom govore o svojim precima koji su imali hrabrosti ploviti „do kraja svijeta“.