Brusnik

Trinaest nautičkih milja jugozapadno od Komiže, usred pučine, iz mora izranja crni otočić Brusnik. Visok dvadeset i tri metra, dug oko dvjesto, a širok sto pedeset metara, malen je, ali jedinstven, uz Jabuku jedini jadranski otok građen od magmatskih stijena. Za razliku od komiških vulkanita, nastalih hlađenjem lave na obodima pradavnog vulkana, Brusnik je oblikovan kristalizacijom magme u dubini dok je putovala prema površini. Geološki gledano, Brusnik je čudo. Njegovi konglomerati otkrivaju da se otok još uvijek izdiže, a obale ispunjene sivim oblutcima dijabaza, obraslim algama, tvore dojam izvanzemaljskog krajolika. Zato se često kaže da Brusnik nije samo otok, nego i prirodna kronika nastanka svijeta. No Brusnik ne čuva samo priču o vatri i kamenu. U njegovoj se utrobi nalazi klanac s prirodnom depresijom ispunjenom morem. Komiški ribari ondje su od krupnijih oblutaka slagali bazene za čuvanje ulovljenih jastoga, a na velikom žalu od crnih oblutaka podizali kućice od istog materijala. Pokrivene granjem bora sa Sveca, služile su kao zaklon od sunca i vjetra te kao mjesta gdje se u bačvama solila plava riba. Tako je ovaj mali škoj postao pozornica dviju priča: geološke, stare milijune godina, i ribarske, koja je stoljećima oblikovala živote Komižana. Zimi su ovdje lovili jastoge namijenjene europskim metropolama, davno prije nego što je turizam stigao do naših otoka. Brusnik je i dom nekoliko endemskih vrsta, od kojih je najpoznatija brusnička crna gušterica. Zbog svoje iznimne geološke i prirodne vrijednosti, otočić je tisuću devetsto pedeset i prve godine proglašen geološkim spomenikom prirode, rijetkošću među jadranskim otocima, jer većina njih nastaje od vapnenca, a ne od stijena rođenih „iz vatre“. Malen, crn i surov, Brusnik i danas stoji kao nijemi svjedok, otok koji raste i u svojoj priči spaja snagu prirode i upornost čovjeka.