Jabuka

Poput tamne piramide što izranja iz dubina, Jabuka se uzdiže trideset nautičkih milja zapadno od Komiže. Visoka devedeset i sedam metara, s opsegom od oko sedamsto metara, ovaj otočić građen od dubinske magmatske stijene dijabaza od tisuću devetsto pedeset i osme godine nosi status geološkog spomenika prirode. Jabuka je surova i neukrotiva. Nema uvala, nema pristaništa, ne nudi zaklon ni jednoj barci. Njene glatke stijene more ne izjeda, nego polira, pa se ni konop ne može sigurno vezati. Duboko podmorje otežava sidrenje, a magnetit iz stijena remeti kompase – zbog čega je plovidba u njenoj blizini za slabe vidljivosti osobito opasna. Unatoč tome, stoljećima su se komiški ribari usudili dolaziti ovamo. Svojim falkušama zimi su lovili ribu i rakove u bogatom podmorju, izlažući se buri, neverama i pogibelji otvorenog mora. Na samom otoku nisu mogli ostati, ali su ipak ostavili trag – dvadesetak toponima koji i danas svjedoče o njihovoj prisutnosti. Jabuka je i dom rijetkim živim svijetom. Na njenim stijenama obitava jabučka crna gušterica, a među biljkama rastu endemske vrste Centaurea jabukensis i Centaurea chritmifolia. Crna, samotna i nepristupačna, Jabuka stoji na krajnjem rubu istočnog Jadrana – poput kamene stražarke, čuvarice morske pustinje i tihe svjedokinje hrabrosti ribara koji su se usuđivali do nje doploviti.