Solin

Zamislite da stojite na mjestu gdje je, prema predaji, započela hrvatska povijest na ovim prostorima – na Gospinom Otoku u Solinu. Ovaj zeleni otok, okružen rukavcima rijeke Jadro, nije samo slikovita oaza zelenila, nego i živi muzej tisućljetne baštine, mjesto gdje su se ispreplele sudbine kraljeva, kraljica i naroda. Gospin Otok nosi titulu „Prvog naselja Hrvata“ u Solinu, a arheološki tragovi otkrivaju još dublje slojeve: ispod današnje crkve pronađeni su ostaci rimskih zidova, što znači da je ovdje život bujao i prije dolaska Hrvata.  U 10. stoljeću, hrvatska kraljica Jelena, poznata i kao „majka siročadi i udovica“, dala je podići dvije crkve: Blažene Djevice Marije i svetog Stjepana. Upravo u crkvi svetog Stjepana pokapani su pripadnici kraljevskih obitelji, a tu je, tijekom kolovoza 1898., don Frane Bulić pronašao razbijeni sarkofag s natpisom kraljice Jelene – trenutak koji je izazvao pravu malu senzaciju među okupljenom djecom i radnicima. Taj pronalazak, s ispisanim slovima „HEL“, bio je poput povijesne slagalice koja je napokon dobila ključni komadić. Obje crkve preživjele su tatarske provale 13. stoljeća, ali su tijekom turske okupacije u 16. stoljeću postale ruševine. Na njihovim temeljima, u 17. stoljeću, niknula je nova crkva s karakterističnim zvonikom na preslicu, a nakon požara 1875. godine, izgrađena je današnja župna crkva Gospe od Otoka 1878. godine. Danas su na lokalitetu jasno vidljivi temelji srednjovjekovnih crkava – pravi raj za arheologe i ljubitelje povijesti. No, Gospin Otok nije samo arheološki biser. Nakon posjeta pape Ivana Pavla II. 1998., ovo mjesto postaje simbol vjerskog i nacionalnog identiteta, gdje se svake godine okupljaju tisuće vjernika, posebno na blagdan Velike Gospe 15. kolovoza.  Jedna od zanimljivosti koju možda niste znali: upravo na Gospinu Otoku 1976. godine održano je veliko slavlje povodom 1300 godina kršćanstva u Hrvata, a tada je kroz Solin prošla procesija s likom Gospe hrvatskoga krsnog zavjeta – događaj koji je ušao u povijest. Najnoviji dodatak ovom povijesnom kompleksu je moderna bazilika sv. Obitelji, dovršena 2020. godine, koja na poseban način spaja tisućljetnu tradiciju i suvremenu duhovnost.

Groblje kraj Gospinog Otoka u Solinu važno je povijesno nalazište koje se koristilo za ukop stanovnika od 17. stoljeća nadalje, smješteno uz crkvu Gospe od Otoka. Na otoku su pronađeni ostaci dviju crkava iz 10. stoljeća, povezani s grobnicama hrvatskih vladara, uključujući sarkofag kraljice Jelene. Groblje je dio šire mreže nekropola u Solinu, koje su smještene uz stare prometnice i povezane s razvojem grada od antičkih vremena. Tri glavne nekropole Salone – zapadna, istočna i jugoistočna – bile su važni dio gradskog života. Zapadno groblje, pokraj amfiteatra, istraživano je u 19. i 20. stoljeću, gdje su pronađeni ograđeni grobni prostori i različiti oblici ukopa. Istočno groblje poznato je po natpisima rimskih vojnika VII. legije, dok jugoistočno sadrži nadgrobni natpis Gaja Emilija Ingena koji spominje važne infrastrukturne radove. Razvoj kršćanstva donio je nove nekropole poput Manastirina i Kapljuča, gdje su sagrađene bazilike i grobovi mučenika, što je ukazivalo na važnost tih mjesta. Uz to, ilirske gradine i groblja kod Klisa, Sutikve i na padinama Kozjaka potvrđuju neprekidnu tradiciju pokapanja u ovom području. Groblja su često smještena uz prometnice ili crkve, što pokazuje povezanost svakodnevnog i vjerskog života kroz povijest.

Stojite pred Gašpinom mlinicom koja otkriva kako se grad razvijao od 18. stoljeća, ali i mnogo više: ovdje se, na obali rijeke koja nikad nije presušila, isprepliću priče o radu, susretima i svakodnevici kakva se danas teško može zamisliti. Mlinice na Jadru prvi put se spominju još davne 1069. godine, u darovnici kralja Petra Krešimira IV., no Gašpina mlinica pripada novijoj generaciji – izgrađena je početkom 18. stoljeća, nakon što je područje oslobođeno od Turaka. Prvi pisani trag o njoj datira iz 1711. godine, a vlasništvo je preuzela obitelj Kljaković Gašpić, čije je prezime i danas sinonim za ovu mlinicu. Zamislite sliku iz prošlosti: jesen stiže, a karavane seljaka iz Zagore spuštaju se s Klisa, barke s otoka Čiova, Brača, Šolte i Korčule pristaju uz obalu Jadra, čekajući svoj red za mljevenje žita. U Gašpinoj mlinici, najvećoj i najvažnijoj na rijeci, istovremeno je radilo čak 15 mlinskih postrojenja – što je bila prava mala industrija u srcu Dalmacije. Austrijski katastar iz 1831. bilježi sedam solinskih mlinica s ukupno 51 mlinskim kolom, a Gašpina je bila najznačajnija među njima. Građevinski sklop čine četiri kamene prizemnice u nizu, s dvostrešnim krovovima od kamenih ploča. Najrašireniji tip mlinskog kola u Dalmaciji – horizontalno, s kamenim kolima i drvenim osovinama – pokretala je voda koja je kroz jaže (posebne žljebove) padala s visine od 2–3 metra. Posebno zanimljivo: za nadvratnike su korištene antičke nadgrobne stele iz Salone, što svjedoči o domišljatosti i recikliranju materijala još u to doba. No, Gašpina mlinica nije služila samo za mljevenje žita – tridesetih godina prošlog stoljeća ovdje se brusilo i staklo, a život u mlinici bio je središte društvenih zbivanja. Mlinarstvo je dugo bilo unosan posao, a tek s dolaskom električnih mlinova i industrijalizacijom, mlinica polako gubi svoju ulogu. Ipak, mlinica je radila sve do šezdesetih godina 20. stoljeća. Nakon što je desetljećima bila prepuštena zubu vremena, Gašpina mlinica je obnovljena između 2002. i 2008. godine, s posebnim naglaskom na korištenje tradicionalnih materijala poput vapnenog morta i kamenog agregata, kako bi joj se vratio izvorni sjaj. Danas je upisana u Registar kulturnih dobara RH kao primjer javne građevine i nezaobilazna točka svakog posjetitelja Solina. Možda najzanimljivija činjenica: Gašpina mlinica starija je od mnogih država svijeta, pa tako i od SAD-a i Australije – što posebno fascinira strane turiste koji je posjećuju. Danas o njoj brinu lokalne obitelji koje žele svakome tko kroči kroz njezina vrata dočarati život bez televizora, mobitela i interneta – život u kojem su se vijesti, priče i prijateljstva stvarali upravo ovdje, uz šum vode i miris svježe samljevenog brašna.

Gradina u Solinu nalazi se sjeverno od crkve Gospe od Otoka, uz desnu obalu rijeke Jadro. U doba cara Justinijana tu je podignuta crkva s kupolom koja se razlikovala od tadašnjeg europskog graditeljstva koje je uglavnom koristilo jednostavne bazilike, jer je imala centralni tlocrt. Tijekom 16. stoljeća, u vrijeme sukoba između Osmanskog Carstva i lokalnih snaga, Osmanlije su 1531. godine brzo izgradile utvrdu na tom mjestu, navodno u roku od petnaestak dana, s ciljem kontrole prometa i opskrbe u okolini Klisa. Kada su uskoci utvrdu srušili, Turci su je ponovno obnovili u otprilike dvadeset dana. Gradina je igrala ključnu ulogu tijekom opsade Klisa, budući da je onaj tko je kontrolirao tvrđavu mogao presjeći opskrbne pravce. Unutar njezinih zidina nekadašnja crkva prenamijenjena je u džamiju, što odražava promjenu vjerskih i kulturnih utjecaja na ovom prostoru. Prema legendama, Gradina je bila mjesto posljednjih borbi kliških uskoka pod vodstvom Petra Kružića, poznatog hrvatskog vojskovođe. Nakon pada Klisa 1537. godine, Turci su se povukli s Gradine, te je s vremenom njezina vojna važnost oslabila. Danas Gradina ima novu funkciju kao kulturna i festivalska pozornica tijekom ljeta, gdje se spoj povijesti i umjetnosti iskazuje u programima pod zvjezdanim nebom, a pritom ostaje stalni element javnog i društvenog života Solina.

Nalazite se pokraj Šuplje crkve, mjesta gdje su se ispreplele sudbine kraljeva, redovnika i naroda, a svaki kamen skriva tragove prošlih stoljeća. Ova crkva, poznata i kao crkva svetog Petra i Mojsija, nije tek još jedan arheološki lokalitet – ona je srce starohrvatske povijesti i krunidbena dvorana hrvatskih vladara. Zamislite da stojite istočno od antičke Salone, tik uz žubor rijeke Jadro, na tlu gdje su još u 6. stoljeću prvi kršćani sagradili baziliku i groblje. Tada je ovo mjesto bilo dio živopisne nekropole, a kasnije, u 11. stoljeću, Hrvati su na tim temeljima podigli impozantnu trobrodnu baziliku, tada najveću u ovom kraju, s karakterističnim ranoromaničkim obilježjima. Pet parova stupova dijelilo je unutrašnjost crkve u tri broda, a posebnost su bile tri apside uklopljene u samo tijelo građevine. No, ono što Šuplju Crkvu čini zaista posebnom nije samo arhitektura. Ovdje je 8. listopada 1076. godine okrunjen kralj Dmitar Zvonimir, a obred je vodio papin legat Gebizon – što je bio jasan znak političkog utjecaja Rima na tadašnje hrvatsko kraljevstvo. Možete li zamisliti taj prizor: kralj na prijestolju, okupljeni velikaši, svećenici, i narod – svi svjedoci povijesnog trenutka koji je zauvijek obilježio ovo mjesto? Neki fragmenti reljefa pronađenih u crkvi prikazuju upravo kralja Zvonimira kako prima poklonstvo svojih podanika, a dijelovi oltarne ograde danas su ugrađeni u krsni zdenac splitske krstionice sv. Ivana. Ime „Šuplja Crkva“ nastalo je kad je tijekom ratova između Mlečana i Turaka u 17. stoljeću urušen krov, a kroz ostatke zidova počelo je puhati vrijeme i povijest. Na crtežu iz 1571. godine crkva je još imala zvonik i zidove, ali krov je već bio nestao. Uz crkvu je postojao i benediktinski samostan, čiji je opat Urso bio blizak prijatelj kralja Zvonimira – možda je upravo ta povezanost razlog zašto je ova crkva izabrana za krunidbu. Inače, zbog promjena u koritu rijeke Jadro i nanosa mulja iz potoka sv. Ilije, danas je pločnik crkve ispod razine rijeke, što je primjer kako priroda može preoblikovati povijesni krajolik. Arheološka istraživanja, koja traju još od 1927. godine, otkrila su brojne nalaze, uključujući i bizantske zlatnike iz vremena cara Heraklija – svjedočanstvo burnih vremena kad je Salona gubila svoj značaj pod pritiskom gospodarskih i političkih kriza. A kako je život tekao uz Jadro i nakon srednjeg vijeka, samo nekoliko koraka dalje možete posjetiti Gašpinu mlinicu, koja priča priču o gospodarskom životu Solina od 18. do 20. stoljeća.

Pred tobom se nalazi rijeka Jadro, poznata i kao „Solinska Rika“ – naizgled kratka, ali toliko važna da je kroz stoljeća postala žila kucavica cijele regije. Zamislite, samo 4,5 kilometra toka, a iz njezinih izvora pije pola Dalmacije: Split, Kaštela, Trogir i naravno Solin, grad koji joj duguje život i ime. Jadro izvire u podnožju moćnog Mosora, na visini od 35 metara, i već od prvih metara nosi priče starih Ilira, rimskih careva i hrvatskih kraljeva. Nije slučajno što je nazivaju „hrvatskim Jordanom“ – upravo su u njezinim bistrim vodama Hrvati primali kršćanstvo, a simbolika tog čina živi i danas. Rijeka je pravi krški fenomen: njezina voda dolazi iz dubokih podzemnih tokova, a cijeli sliv Jadra procjenjuje se na čak 250 do 500 km² – što znači da se dijelom hrani iz istog podzemlja kao i Cetina. Gornji tok Jadra proglašen je posebnim rezervatom zbog endemske mekousne pastrve, „Solinke“, ribe koja ne živi nigdje drugdje na svijetu. Nažalost, danas joj prijeti invazivna kalifornijska pastrva, što je izazvalo pravu malu ekološku uzbunu. U antičko doba, Jadro je bio izvor života za Salonu i kasnije Dioklecijanovu palaču. Rimljani su izgradili akvadukt dug 9 kilometara, dvostruko duži od same rijeke, kako bi doveli vodu do Splita – a ostaci tog inženjerskog čuda i danas su vidljivi. Legenda kaže da se i sam Dioklecijan kao dijete igrao na obalama Jadra, a kao car vratio se piti vodu iz rijeke svog djetinjstva. Srednji vijek donosi novu simboliku: otočići nastali od rukavaca Jadra postaju mjesta krunidbe i pokopa hrvatskih kraljeva. Gospin Otok i Šuplja crkva čuvaju grob kraljice Jelene i sjećanje na krunidbu kralja Zvonimira 1075. godine. Danas je Jadro puno više od povijesnog spomenika – to je živi park u srcu Solina, s mostovima, patkama, labudovima i jedinom sačuvanom mlinicom, Gašpinom mlinicom iz 18. stoljeća, gdje još uvijek možete vidjeti kako se nekad mljelo žito. Rijeka je i prirodno sklonište za ptice poput čaplji i kormorana, a njezina voda i dalje je simbol čistoće i trajnosti solinske baštine.