Dominikanski samostan i crkva sv. Dominika

Pred vama se uz zapadnu obalu stare gradske jezgre uzdiže Dominikanski samostan i crkva sv. Dominika – tiho, ali moćno svjedočanstvo vjere, znanja i umjetnosti koje u Trogiru traje više od sedam stoljeća. Osnovani 1265. godine, u doba kada dominikanski red prožima dalmatinske gradove, samostan i njegova crkva ubrzo su postali središte propovijedanja, poučavanja i skrbi za pisanu riječ. Crkva sv. Dominika, dovršena u 14. stoljeću, jednostavna je i stroga, kako i priliči prosjačkom redu – bez raskoši, ali s tihom plemenitošću gotičkog stila. Na pročelju se ipak ističe izniman reljef Bogorodice, rad kipara Nikole Dente iz 1372. godine, kao nježna točka svjetlosti na kamenoj fasadi. Unutrašnjost čuva prava umjetnička blaga: renesansnu grobnicu obitelji Sobota, djelo Nikole Firentinca, i „Isusovo obrezanje“, ulje Palme Mlađeg iz 1607. godine. Samostanski klaustar, dograđen u 15. stoljeću, bio je srce zajednice – oko njega se okupljala svakodnevica: molitva, učenje, prepisivanje, sabiranje gradskih i crkvenih povijesti. Tijekom savezničkog bombardiranja 1944. godine sjeverno krilo je razoreno i nikada obnovljeno. Ipak, obnova preostalih dijelova započeta 1970-ih godina spasila je njegovu jezgru od zaborava. Danas, iako bez redovničke zajednice, samostan i crkva ostaju otvoreni javnosti.