Franjevački samostan

Nalazite se na prostoru franjevačkog samostana Gospe od Karmela u Omišu, mjesta koje čuva više od tristo godina zanimljive povijesti. Samostan su 1715. osnovali franjevci, nakon što su morali pobjeći iz Prološkog Blata kod Imotskog zbog turskih upada. Put do Omiša nije bio jednostavan: fratri su najprije privremeno boravili u Rogoznici, a tek potom stigli do Omiša, gdje su ih građani i vlasti dočekali s dobrodošlicom. Prve dvije godine proveli su izvan gradskih zidina, a već 1716. započeli su gradnju samostana na Skalicama, na zemljištu koje su im velikodušno ustupili lokalni vlasnici. Zanimljivo je da je jedan od njih, Jakov Mariani, uvjetovao darivanje zemlje time da franjevci svake godine zauvijek održe dvije mise za njegove pokojne. Crkva Gospe od Karmela, građena prema nacrtima splitskog majstora Petra Bilinića, dovršena je 1770. godine. Tijekom stoljeća doživjela je brojne preinake, uključujući obnovu unutrašnjosti i postavljanje novih oltara početkom 20. stoljeća. U crkvi se nalazi i mali gotički kip Gospe iz 15. stoljeća, koji je bio štovan još prije dolaska franjevaca. Orgulje su postavljene 1792., a zvonik je obnovljen 2014. godine. Samostan čuva bogatu arhivsku knjigu uvezanu u janjeću kožu, napisanu bosančicom, koja na 416 stranica opisuje dramatičan bijeg fratara iz Prološkog Blata. Među najvrijednijim dokumentima su 11 venecijanskih dukala i 46 turskih spisa, od kojih je najstariji iz 1574. godine. Jedan turski dokument posebno se izdvaja: veličine 58 x 42,5 cm, ukrašen je zlatnim okvirima i sadrži 20 potpisa tadašnjih kalifa, a stručnjaci smatraju da u njemu stoji i molitva samog Muhameda. Knjižnica broji više od 10.000 svezaka, uključujući rijetke inkunabule i vrijednu donaciju Franka Radmana iz 1985. godine. Pinakoteka, otvorena 1986., izlaže barokne slike i predmete koje su franjevci donijeli iz Prološkog Blata, a među njima su i liturgijski tekstil iz 17. i 18. stoljeća te slike Krista, svetog Jeronima i drugih svetaca iz 18. stoljeća. Posebnost ovog samostana su i špilje posvećene Gospi Lurdskoj i Fatimskoj, koje privlače brojne hodočasnike. Samostan je kroz povijest bio poznat i po gostinjcu, gdje su putnici i siromašni dobivali smještaj i hranu, a danas je dom za starije i bolesne fratre. Redovne mise održavaju se prema ljetnom i zimskom rasporedu, a iako je službeni naziv "Franjevački samostan i crkva na Skalicama", u svakodnevnom govoru prevladava ime Gospe od Karmela. Jedna zanimljivost: iako se samostan u početku zvao po svetom Franji, a zatim po svetom Kaju, naziv Gospe od Karmela ustalio se među narodom još 1757. godine i ostao do danas