Kuća sretnog čovjeka

Gledate u Kuću sretnog čovjeka, jedan od simbola renesanse u Omišu. Iznad ulaza stoji natpis na latinskom: "Gratias ago tibi Dne quia fui in hoc mundo" – jednostavna, ali snažna zahvala na životu koja u prijevodu znači “Zahvaljujem ti, Gospode, što sam bio na ovom svijetu.”. Kuća je podignuta u 16. stoljeću, dok je grad bio pod vlašću Mlečana. Vjeruje se da je pripadala Ivanu Primojeviću, poznatom odvjetniku i ambasadoru omiške komune u Veneciji, ali o njegovu životu i dalje se zna vrlo malo. Ova kuća je tipičan primjer dalmatinske arhitekture iz venecijanskog doba: ima tri kata. U prizemlju su se nalazile radionica i dnevni boravak, spavaće sobe su bile na prvom katu, a kuhinja – sasvim neobično – na vrhu. Povjesničari su dugo pokušavali objasniti taj raspored, a razlog je zapravo vrlo praktičan: kuhinja na najvišem katu smanjivala je opasnost od požara, što je bio čest problem u srednjovjekovnim gradovima. Danas je ova kuća zaštićena kulturna baština i simbol optimizma, očuvana zahvaljujući tradicionalnim tehnikama gradnje. Pročelje od bijelog kamena ukrašeno je renesansnim detaljima, dok unutrašnjost pokazuje koliko je život u starom Omišu bio praktičan i prilagođen svakodnevnim potrebama. Zanimljivo je da je natpis iznad vrata postao inspiracija brojnim posjetiteljima, a kuća je danas nezaobilazni dio gradske kulturne ponude. Manje poznata činjenica: u blizini kuće nalazi se i Stup srama, još jedan povijesni simbol Omiša, koji svjedoči o nekadašnjim običajima i pravdi u gradu.