Crkva sv. Petra na Priku

Nalazite se pred crkvom svetog Petra na Priku, jednom od najvažnijih starohrvatskih građevina u Omišu, izgrađenom još u 9. ili 10. stoljeću. Ova crkva stoji na desnoj obali Cetine, a prvi put se službeno spominje 1074. godine, i to u ispravi kralja Slavca. Zanimljivo je da je crkva podignuta na mjestu još starijeg ranokršćanskog objekta, što znači da je ovo mjesto svjedok tisućljetne povijesti. Tijekom stoljeća, crkva je doživjela brojne promjene. U 16. stoljeću uz nju je izgrađen franjevački samostan, ali je ubrzo napušten. U 18. stoljeću unutrašnjost je preuređena u baroknom stilu, s novim oltarom. Od 1750. do 1879. godine ovdje je djelovalo glagoljaško sjemenište, gdje su se svećenici školovali na staroslavenskom jeziku, što je rijetkost čak i za hrvatske crkve. Arhitektura crkve pokazuje tipične predromaničke elemente: jednobrodna je, s polukružnom apsidom i kupolom na pandativima. Vanjski zidovi raščlanjeni su plitkim lezenama, a prozori ukrašeni kamenim rešetkama zvanim tranzene. Posebno je zanimljivo da su u gradnji korišteni dijelovi još starije crkve iz 6. stoljeća, poput kamenih pilastara ukrašenih motivima akantusova lišća. U crkvi se nalazi i kameni sarkofag iz 11. stoljeća, koji se danas koristi kao oltarna menza. Pretpostavlja se da je povezan s Petrom Crnim, što ovom mjestu daje dodatnu povijesnu težinu. Tijekom 20. stoljeća crkva je često bila pogođena poplavama, jer je izgradnja okolnih zgrada onemogućila prirodni odvod vode prema Cetini, pa se bogoslužje moralo preseliti na drugu lokaciju. Godine 1999. crkva sv. Petra postaje središte novonastale župe, no zbog stalnih problema s vlagom, 2000. godine podignuta je montažna metalna crkva, poznata kao "crkva limenka", koja je služila kao privremeno rješenje. Tek nedavno je dovršena moderna crkva s pastoralnim centrom, projektirao ju je Dinko Brkljačić, a nova građevina prostire se na 450 m² i ima višenamjenske prostore za razne župne aktivnosti. Jedna zanimljivost: na ulomcima oltarne ograde pronađen je zapis da je crkvu podigao cetinski župan Gastika (Gostiha) u čast svojoj majci i sinovima, što je rijedak primjer osobnog posvetnog natpisa iz tog vremena.