Ilirsko sjemenište

Ilirsko sjemenište u Omišu osnovao je splitski nadbiskup Pacifik Bizza 1750. godine s jasnim ciljem: ovdje su se školovali budući svećenici glagoljaši, koji su služili misu na staroslavenskom jeziku. Zgrada se nalazi na Priku, točno nasuprot predromaničke crkve sv. Petra, a zanimljivo je da je podignuta na temeljima još starijih benediktinskih i franjevačkih samostana. Sjemenište je radilo sve do 1879. godine i bilo je jedno od rijetkih mjesta gdje se sustavno čuvala i prenosila glagoljaška tradicija. Na ulazu ćete pronaći ploču iz 1761. godine, koja označava završetak uređenja kompleksa. Sama zgrada nosi prepoznatljive kasnobarokne elemente – trijem i pročelje odmah upadaju u oči, a upravo takva arhitektura bila je tada rijetkost u Dalmaciji. Danas je dio sjemeništa pretvoren u komorno kazalište, dok se ostatak koristi za razne kulturne događaje, uključujući nastupe na poznatom Festivalu dalmatinskih klapa. Zgrada je zaštićena kao nepokretno kulturno dobro, što dodatno potvrđuje njezinu važnost za povijest i arhitekturu Omiša. Jedna zanimljivost koju mnogi ne znaju: upravo zahvaljujući ovom sjemeništu, Omiš je bio jedno od ključnih mjesta u Dalmaciji gdje se očuvala glagoljica i staroslavenska liturgija, unatoč snažnim turskim i pravoslavnim utjecajima u regiji. Sjemenište je tako postalo simbol upornosti Katoličke crkve u čuvanju nacionalnog identiteta.