Stražarnica

Stražarnica na Klisu bila je poput oka tvrđave – smještena na samom rubu stijene između Kozjaka i Mosora, s pogledom koji je mogao uhvatiti svaki pokret u daljini. Njezina osnovna zadaća bila je jednostavna, ali presudna: na vrijeme uočiti neprijatelja i podići uzbunu, osobito u doba kada su Osmanlije i drugi neprijatelji neprestano prijetili ovom dijelu Dalmacije tijekom 15. i 16. stoljeća. Teren tvrđave Klis bio je toliko izdužen i nepristupačan da su stražarnice postale ključne točke za nadzor svih prilaza. Građene su od masivnog kamena, s uskim otvorima, što je braniteljima omogućavalo da s malim snagama drže pod kontrolom cijelo područje. Zamislite samo – u mraku, dok vjetar nosi glasine o dolasku neprijatelja, stražar u jednoj od tih stražarnica prvi bi ugledao svjetlucanje baklji ili obrise vojske u pokretu, i imao zadatak upaliti signal ili poslati glasnika prema srcu tvrđave. Stražarnice nisu bile samo promatračnice – u slučaju napada, pretvarale su se u male utvrde, spremne pružiti otpor dok pomoć ne stigne. Bile su dio složenog obrambenog sustava Klisa, koji je uključivao glavnu tvrđavu i nekoliko manjih utvrda u okolici. Tijekom stoljeća sukoba, posebno u vrijeme kliških uskoka i osmanskih opsada, stražarnice su bile jamstvo da neprijatelj nikad neće iznenaditi branitelje. Stražarnice na Klisu bile su dio složenog obrambenog sustava koji je stoljećima štitio prolaz između obale i unutrašnjosti. Iako su danas sačuvani samo njihovi ostaci, oni svjedoče o domišljatosti i izdržljivosti graditelja i vojnika koji su nadzirali prilaze tvrđavi. Zbog svog strateškog položaja Klis se nazivao „ključem Dalmacije“, a tko je njime vladao, imao je kontrolu nad putovima prema moru i unutrašnjosti.