Klis

Stojite pred kipom Petra Kružića, jednog od najistaknutijih hrvatskih vojskovođa iz 16. stoljeća. Ovaj kip, smješten unutar Kliške tvrđave, djelo je kipara Duje Matetića, studenta Umjetničke akademije u Splitu. Otkriven je 2016. godine kao gipsani model, a planira se odlijevanje u bronci . Petar Kružić bio je hrabri vojskovođa i kapetan tvrđave Klis koji je gotovo 25 godina branio ovaj grad od Osmanlijskog Carstva. Poznat je po tome što je 1524. godine uspio probiti osmansku opsadu i spasiti tvrđavu, okupljajući pomoć iz Senja i drugih krajeva. Unatoč teškoćama, nedostatku pomoći od kralja i stalnim napadima, Kružić je neumorno branio Klis i okolna područja, postavši simbol otpora. Njegova smrt 1537. godine označila je kraj dugotrajne obrane, ali njegova hrabrost i danas se slavi kao ključni dio povijesti Klisa i Hrvatske. Nakon njegove smrti, tijelo je pokopano u kapeli sv. Petra na Trsatu, dok je njegova glava kasnije otkupljena i položena uz tijelo.

Stojite u blizini Kule Oprah - gdje je HBO-ova serija Game of Thrones snimila scene koje prikazuju Meereen, ključnu lokaciju u priči Daenerys Targaryen. Kula Oprah je okruglog oblika i bila je glavno obrambeno uporište zapadnog dijela. Prvi put se spominje u izvješću Pavla III. Šubića 1355. godine pod nazivom Oprack. Tijekom osmanskog razdoblja, kula je bila poznata kao Pašina kula. Sredinom 17. stoljeća, Mlečani su joj dali fortifikacijski naziv Torretta, koji su kasnije koristili i Austrijanci. Međutim, kula je tijekom cijelog vremena zadržala svoj prvobitni hrvatski naziv Oprah, koji se koristi i danas. U seriji Game of Thrones, Kula Oprah poslužila je kao mjesto radnje za grad Meereen. Scena u kojoj Daenerys Targaryen suočava pobunjenike u Meereenu (i donosi odluke o tome kako će upravljati gradom) koristi Kulu Oprah kao kulisu za prikazivanje vanjskih dijelova grada. To je trenutak kada Daenerys, s ciljem održavanja reda i autoriteta, mora odlučiti kako postupiti prema onima koji su se pobunili protiv njezine vlasti. Zbog toga, danas posjetitelji mogu obići tvrđavu i prošetati putem kojim su prošli Tyrion i Varys, doživjeti atmosferu koja je oduševila milijune gledatelja diljem svijeta i osjetiti povezanost s jednim od najpoznatijih trenutaka Game of Thrones.

Dok stojite na ovom kamenom platou unutar zidina Kliške tvrđave, upravo gledate prema mjestu koje je HBO pretvorio u slavnu lokaciju zvanu Dragon’s Landing – kulisu za grad Meereen iz svjetski poznate serije *Game of Thrones*. Nakon što je serija snimljena, ovo povijesno mjesto više nije bilo tek srednjovjekovna utvrda iznad Splita. Postalo je dom Daenerys Targaryen, Majke zmajeva, i poprište njezinog pokušaja oslobođenja robova u istočnim zemljama Westerosa. Produkcija serije stigla je na Klis 2013. godine, tijekom priprema za četvrtu sezonu. Redatelji i scenografi tražili su lokaciju koja odiše orijentalnom atmosferom, s rustikalnom arhitekturom, kamenim zidovima i dramatičnim pogledom – i pronašli su je upravo ovdje. Ovaj dio tvrđave transformiran je u glavni trg Meereena, gdje je snimljena poznata scena razapinjanja robovlasnika kao upozorenje, kada Daenerys preuzima grad i počinje svoje vladanje. Filmska ekipa pretvorila je ovo područje u set bez značajnijih građevinskih intervencija – koristili su postojeće zidove, dvorišta i prolaze. Dodani su samo detalji: zastave, skulpture i rekviziti koji su Kliškoj tvrđavi dali izgled egzotične prijestolnice. Glumačka ekipa, predvođena Emiliom Clarke, snimala je upravo ovdje neke od ključnih kadrova, dok su zmajevi – uz pomoć CGI efekata – poletjeli iznad ovih zidova. Danas, kad zakoračiš na ove kamene ploče, možda nećeš vidjeti zmajeve na nebu, ali osjetit ćeš isti dah drame.

Cisterne u Kliškoj tvrđavi nisu bile samo obične kamene jame – bile su srce svakodnevnog života i obrane vojnika. Bez njih, tvrđava bi vrlo brzo ostala bez najvažnijeg resursa: vode. Kišnica koja se skupljala u ovim podzemnim spremnicima bila je jedini način za preživljavanje, jer u blizini nije bilo izvora ni mogućnosti za kopanje bunara. Zbog toga su cisterne strateški postavljene na mjestima gdje bi tijekom opsade bile najpotrebnije, a njihova izgradnja započela je još u srednjem vijeku i nastavila se kroz osmansko i mletačko razdoblje, kada su dodatno poboljšane i proširene. Posebno zanimljivo je da je u tvrđavi postojalo čak sedam cisterni, a svaka je bila prilagođena terenu i arhitekturi tvrđave. Neke su ukopane duboko pod zemlju kako bi voda ostala hladna i zaštićena, dok su druge imale posebne kanale za usmjeravanje kišnice iz svih dijelova tvrđave. U istočnom dijelu tvrđave nalazi se cisterna iz ranog mletačkog razdoblja, koja je bila ključna za uvođenje sustava opskrbe vodom. Tijekom opsada, kada bi napadači pokušali presjeći sve vanjske izvore vode, cisterne su postajale doslovno pitanje života i smrti. Sustavi kanala bili su toliko dobro osmišljeni da su kišnicu iz cijelog područja usmjeravali ravno u spremnike, čuvajući svaki dragocjeni kap. Ako bi voda nestala, branitelji bi bili prisiljeni na predaju – upravo zato su cisterne često bile prvo što bi napadači pokušali uništiti. Jedna od zanimljivosti je i turska česma, danas poznata kao “Tri kralja”, koja se nalazi u podnožju tvrđave. Ona je i dalje u upotrebi, a njezina izgradnja povezana je s islamskim običajima i svakodnevnim vjerskim obredima, gdje je voda imala posebnu važnost. Ova česma, kao i cisterne, svjedoče o tome koliko je voda bila dragocjena i kako su inženjerska rješenja iz prošlosti omogućila da tvrđava Klis izdrži brojne opsade i ostane simbol otpornosti kroz stoljeća.

Stojite na Šperun položaju, najisturenijem istočnom dijelu trećeg obrambenog obzida ove tvrđave. Ovdje se nekada pružao uski pramac sa strateškim pogledom na okolna područja, uključujući uzvisinu Ozrna na Mosoru i cestu koja vodi prema sjeveru kroz klanac podno hridine. Ovaj položaj imao je ključnu funkciju, jer je omogućavao nadzor i obranu s istočne strane tvrđave. Prije mletačke opsade, na ovom je mjestu stajala visoka kula kvadratnog oblika, koja je bila od esencijalne važnosti za obranu. Nažalost, tijekom mletačke opsade tvrđave, kula je teško oštećena i kasnije porušena. No, u 18. stoljeću, kad je ponovno postavljana obrana, na tom mjestu je podignut plato. S njegove istočne strane, podignut je zid s vratima koji je omogućio vađenje topa van, postavljajući ga na vrh pramca položaja. Tako se top mogao koristiti za obranu istočnog dijela tvrđave, što je bilo ključno u osiguravanju njezine sigurnosti tijekom opsada. Danas, iako su visoki prsobran i drugi obrambeni dijelovi, poput sjevernog parapeta, gotovo u potpunosti nestali, niski parapeti i puškarnice koje su preostale dokaz su o funkciji ovog položaja. Šperun je bio pozicija koja je štitila, a pogled koji danas možete uživati jasno pokazuje koliko je ovaj položaj bio važan za sve one koji su čuvali tvrđavu. Jedna zanimljivost za kraj - za obožavatelje serije "Game of Thrones", Šperun je bio kulisa za scenu ulaza u grad Meereen. Iako je većina gradskih zidina u seriji stvorena računalnom grafikom, stvarni zidovi i kamenite staze Šperuna poslužili su kao autentična pozadina za ove scene.

Stojite upravo na mjestu koje je bilo mozak i srce obrane Dalmacije – položaju Maggiore na tvrđavi Klis. Naziv Maggiore dolazi od talijanske riječi za „glavni“, i nije slučajno – s ovog mjesta zapovijedalo se cijelom tvrđavom i pratio svaki pokret neprijatelja. Položaj Maggiore bio je mnogo više od obične stražarnice. Opremljen topovima i debelim kamenim zidovima, imao je posebne prostorije za zapovjednike i vojnike. S ove točke pogled puca na Kliško polje, planine i obalu, omogućujući da se neprijatelj uoči na vrijeme i obrana brzo organizira. U doba kada su opsade znale trajati mjesecima, Maggiore je bio ključan za preživljavanje branitelja. U 16. stoljeću, tijekom najžešćih borbi s Osmanlijama, upravo su ovdje Petar Kružić i njegovi uskoci vodili obranu koja je desetljećima odolijevala nadmoćnijem neprijatelju. Svaki top ispaljen s Maggiorea mogao je promijeniti tijek bitke. Nakon smrti Kružića i pada tvrđave 1537., uskoci su sa sobom odnijeli ključeve tvrđave u Senj, gdje se i danas čuvaju kao povijesna uspomena. Arhitektura Maggiorea prilagođena je nepravilnom obliku stijene na kojoj tvrđava stoji. Zidovi su debeli, a bedemi dosežu čak devet metara visine. Ispod položaja prolazi nadsvođeni prolaz koji vodi prema istočnom dijelu tvrđave, što je omogućavalo sigurnu komunikaciju čak i pod opsadom. U sjeverozapadnom kutu nalazi se veliko spremište baruta, koje su izgradili Austrijanci u 19. stoljeću – još jedan dokaz koliko je ovo mjesto bilo važno i u kasnijim razdobljima. Jedna zanimljivost koju možda niste znali: tvrđava Klis nije bila samo vojno središte, već i mjesto gdje su se tijekom epidemija u prošlosti nalazili karantenski objekti, čime je Split bio zaštićen od bolesti koje su dolazile iz unutrašnjosti.

Nova barutana u Tvrđavi Klis izgrađena je u 19. stoljeću tijekom austrijske, odnosno habsburške uprave, na mjestu gdje su prethodno bile mletačke vojne kvartire. Stoljećima je služila kao spremište baruta, što je bila jedna od najvažnijih vojnih funkcija unutar tvrđave jer je barut bio ključan za topništvo i obranu. Njena čvrsta i sigurna konstrukcija omogućavala je sigurno skladištenje eksploziva, štiteći ga od neprijateljskih napada i slučajnih nesreća. Zanimljivo je da je tijekom Drugog svjetskog rata ova barutana dobila sasvim drugačiju ulogu – pretvorena je u talijanski zatvor. U to je vrijeme tvrđava Klis bila pod talijanskom okupacijom, a barutana je služila za pritvaranje ratnih zarobljenika i političkih protivnika. Ovaj mračni dio povijesti podsjeća na turbulentne događaje koji su zahvatili ovo područje tijekom 20. stoljeća. Osim što je bila vojno skladište i zatvor, Nova barutana je dio složenog fortifikacijskog sustava tvrđave, oslonjena na prsobrane položaja Maggiore i bastiona Malpiero. Njena funkcija i arhitektura tipični su primjer vojne gradnje tog doba, s jasno određenom namjenom i strateškim položajem unutar obrambenog kompleksa.

Nalazite se na središnjem dijelu utvrde koji je povezan s bastionom Bembo te položajem Maggiore. Izgrađen je tijekom mletačke obnove tvrđave u 17. stoljeću, kada su Mlečani prilagođavali tvrđavu novim vojnim tehnologijama i topništvu, pretvarajući je u modernu bastionsku utvrdu. Ovaj peterokutni bastion opasan je visokim prsobranima s uskim otvorima za topove, što je omogućavalo snažnu obranu i učinkovito gađanje neprijatelja s prilaza tvrđavi. Ispod bastiona nalazi se nadsvođeni prolaz koji vodi prema istočnom položaju Maggiore, što je omogućavalo brzu komunikaciju i premještanje branitelja unutar tvrđave. Ovo je bio važan topnički položaj s kojeg su branitelji mogli nadzirati prilaze s juga i jugoistoka, smjerove kojima su se najčešće približavale neprijateljske snage. Njegova čvrsta konstrukcija i strateški položaj učinili su ga jednim od najvažnijih obrambenih elemenata tvrđave u doba mletačke vladavine. Zanimljivo je znati da je bastion Malipiero dio složenog sustava obrane koji je omogućavao da se Hrvati efikasno brane i koordiniraju napade, koristeći topništvo i dobro osmišljene prolaze. Njegova arhitektura svjedoči o promjenama u vojnoj tehnici i prilagodbi tvrđave na nove prijetnje tijekom 17. stoljeća.

Mjesto na kojem se nalazite poznato je kao najveći topnički položaj u cijelom kompleksu tvrđave. Ime je dobio po Marcu Bembu, prvom kliškom providuru, a današnji oblik bastiona potječe iz sredine 17. stoljeća, kada je izgrađen na mjestu nekadašnje Kružićeve kule. Bastion Bembo predstavlja vrhunac fortifikacijske arhitekture tvrđave Klis, čiji je razvoj bio uvjetovan složenim povijesnim okolnostima i potrebama obrane od sve snažnijih neprijatelja, posebice Osmanlijskog Carstva. Dok je tvrđava Klis tijekom stoljeća prolazila kroz brojne faze gradnje i preuređenja, Bembo je simbol tehničkog i strateškog napretka u dizajnu obrambenih objekata tog doba. Arhitektonski, Bembo je bastion poligonalnog oblika, s masivnim kamenim zidovima koji su u nekim dijelovima debeli i do nekoliko metara. Njegova konstrukcija prilagođena je za smještaj velikog broja topova, što je omogućavalo snažnu paljbu prema neprijatelju s različitih pravaca. Visoki prsobrani štitili su branitelje od neprijateljskih projektila, dok su široki hodnici i prostorije unutar bastiona služili za smještaj vojnika, skladištenje streljiva i oružja te za koordinaciju obrane. Položaj bastiona Bembo na zapadnoj strani tvrđave bio je strateški izuzetno važan jer je kontrolirao pristup prema Kliškom polju i glavnim prometnicama koje vode prema unutrašnjosti Dalmacije. S ovog mjesta branitelji su mogli učinkovito nadzirati i braniti prilaze tvrđavi, sprječavajući prodor neprijatelja u dubinu teritorija. Tijekom višestoljetnih sukoba, posebno u 16. i 17. stoljeću, Bembo je bio ključni položaj u obrani tvrđave od osmanskih i drugih napada. Povijesno gledano, bastion Bembo nastao je kao rezultat potreba za modernizacijom tvrđave u doba kada su vatreno oružje i topništvo postajali dominantni u ratovanju. Izgradnja bastiona sredinom 17. stoljeća bila je dio šireg projekta utvrđivanja tvrđave Klis u skladu s principima bastionske fortifikacije, koja je omogućavala bolje pokrivanje vatrom i smanjenje mrtvih zona u obrani. Unutar bastiona nalazile su se prostorije za smještaj vojnika, spremišta za barut i streljivo, kao i radne prostorije za održavanje oružja. Ova složena infrastruktura omogućavala je dugotrajnu obranu tvrđave čak i tijekom višemjesečnih opsada, što je bilo od presudne važnosti u turbulentnim vremenima osmansko-mletačkih sukoba.

Pred vama je crkva sv. Vida – skromna u veličini, ali velika u povijesnom značaju. Ova građevina, smještena između bastiona Bembo i Malipiero, prošla je put – od starohrvatske crkve, preko osmanske džamije, pa sve do današnje katoličke crkve. Na ovom su mjestu u 9. stoljeću Hrvati podignuli predromaničku crkvicu, vjerojatno već za vrijeme kneza Trpimira. Njezini ostaci i danas su jasno vidljivi u podu južnog dijela današnje crkve. No, s dolaskom Osmanlija 1537., crkva je porušena, a temelji zatrpani. Turci su ovdje sagradili džamiju, kao zadužbinu Murat-bega Tardića – zapovjednika koji je zauzeo Klis. Bila je to jednostavna, ali čvrsta građevina, s kupolom i minaretom, jedan od rijetkih islamskih objekata u Dalmaciji. Kad su Mlečani 1648. zauzeli Klis, džamija je preoblikovana u crkvu. Prva misa služena je na zarobljenim turskim barjacima, a prisustvovao joj je i general Foscolo – klečeći, u znak zahvalnosti. Na pročelje je dodan zvonik, a unutra je unesena nova oprema. Barokni umivaonik, donesen iz Providurovog stana, i danas stoji unutra, uz elegantnu škropionicu u obliku školjke. Unutrašnjost crkve bogata je povijesnim detaljima. Sačuvani su dijelovi oltarne pregrade iz starohrvatske crkve, uključujući mramorni ulomak s natpisom "rex Croatorum filius" i "mea Domaslava regina". Fraza "rex Croatorum filius" znači "kralj Hrvata, sin (kralja)" i označava da je muškarac koji govori u natpisu kralj Hrvata, sin prethodnog kralja, što potvrđuje njegovu legitimnost i pripadnost vladarskoj lozi. Izraz "mea Domaslava regina" znači "moja kraljica Domaslava" i odnosi se na kraljevu suprugu, ženu s titulom regina (kraljica). Ime Domaslava je rekonstruirano na temelju očuvanih dijelova natpisa i smatra se da je riječ o nepoznatoj hrvatskoj kraljici iz prve polovice 10. stoljeća. Također, pronađen je reljef s prikazom Krista u slavi iz 11. ili 12. stoljeća. Unutrašnjost crkve karakterizira kupola s trompama, osmerostrani tambur i svod od sedre. Sačuvani su i ostaci minareta, koji je porušen tijekom mletačke opsade. Crkva je kasnije služila i kao vojno skladište, ali unatoč svemu preživjela je ratove, propadanja i obnove. U 20. stoljeću krovište joj se urušilo, ali obnovom 2005. vraćen joj je sjaj. Iznad oltara danas stoji kopija ikone Majke Božje, koju su uskoci odnijeli sa sobom u Split, bježeći pred Turcima. Original se čuva u crkvi Gospe od Dobrića, ali ova kopija vraća duh prošlih vremena na svoje izvorno mjesto.

Kapelanov stan u tvrđavi Klis bio je daleko više od obične sobe, to je bilo mjesto gdje se svakodnevno odlučivalo o sudbini branitelja, ali i o njihovoj vjeri. Zamislite prostoriju skromno opremljenu, ali uvijek ispunjenu tihim razgovorima, molitvama i povjerljivim ispovijedima. Tu su uskoci, umorni od borbi, tražili trenutak predaha i dobivali snagu za nove izazove. Kapelan nije bio samo svećenik – bio je oslonac, psiholog i prijatelj. Svakog jutra okupljao je vojnike i njihove obitelji, održavao misu i molitve, a često je upravo njegova riječ bila presudna za održavanje morala tijekom dugih opsada. Malo tko zna da su u njegovom stanu skrivani i važni dokumenti te ponekad dragocjenosti tvrđave, jer se vjerovalo da je to najsigurnije mjesto. Stan je bio smješten blizu središta tvrđave, dovoljno blizu da kapelan može brzo reagirati na svaki poziv u pomoć, ali i dovoljno izdvojen da pruži mir za razmišljanje i molitvu. Ta ravnoteža između buke bitke i tišine molitve bila je ključna – upravo je kapelanova prisutnost povezivala vojnu hrabrost i duhovnu snagu, stvarajući nevidljivi štit oko Klisa. Jedna zanimljivost: kapelan je često bio i prvi koji je saznao vijesti izvan tvrđave, jer su mu povjeravali poruke i izvještaje, znajući da će ih on čuvati s posebnom pažnjom. Tako je njegov stan postao i tiha veza s vanjskim svijetom, što je braniteljima Klisa bilo od velikog značaja.

Trojni bedem bio je strateški važan s obzirom na terenski i geografski položaj Klisa, ovaj sustav je bio ključan za uspješno odbijanje napada. Bedemi su bili izgrađeni tako da su usmjereni prema najosjetljivijim dijelovima, dok su bili dovoljno čvrsti da izdrže napade topova, mačeva i drugih ratnih oruđa. Također, trojni bedem je imao svoje specifične zadatke. Ovaj sustav obrane sastoji se od tri uzastopna zida ili bedema, koji su raspoređeni u tri različite linije ili faze obrane. Prvi bedem je bio primarna linija obrane, dok su drugi i treći bedem služili kao podrška u slučaju da bi neprijatelj probio prvi. Zanimljivo je da su drugi i treći bedem često bili niži i s manjoj visinom, ali su služili kao dodatni zaštitni slojevi za vojnike unutar tvrđave. Najveći napad, koji je istaknuo važnost trojnog bedema, bio je opsada 1537. godine, kada su Osmanlije pokušale zauzeti tvrđavu. Tokom te opsade, Klis je bio pod opsežnim napadima, a trojni bedem je pružio zaštitu. Iako su osmanski topovi nanijeli značajnu štetu na prve linije bedema, drugi i treći bedem pružili su vrijeme za organizaciju i dostavljanje vojne pomoći. U tom trenutku, Klis je spašen zahvaljujući taktici povlačenja prema višim linijama obrane. Trojni bedem omogućio je braniteljima da se povuku unutar tvrđave, a kasnije su Venecijanci (koji su tada vladali teritorijom) poslali vojnu pomoć i spasili tvrđavu od osmanskog zauzimanja.

Sa same pozicije Uskočke oružarnice vodi visoko podignuto stubište koje se penje do gornjeg, prostranog dijela tvrđave. Ulaz u ovaj prostor imao je jednostavan lučni oblik, što je bio čest arhitektonski detalj tog vremena. U početku je taj prostor služio kao stan upravitelja oružja, osobe zadužene za čuvanje i raspodjelu oružja unutar tvrđave. Kasnije je taj dio tvrđave preuređen i korišten kao smještaj za časnike i vojnike, koji su ondje boravili tijekom dužih razdoblja borbene pripravnosti. Ovaj gornji prostor imao je važnu ulogu u vojnoj organizaciji tvrđave jer je omogućavao nadzor, brzu koordinaciju i spremnost za obranu, čime je dodatno osiguravao sigurnost cijelog kompleksa.

Građevina pred vama nekad je bila spremište baruta, ključni objekt obrane tvrđave Klis. Izgradili su je Mlečani početkom 18. stoljeća i više puta obnavljali kako bi ostala sigurna i funkcionalna. Zanimljivo je da je njezina zasvođena konstrukcija sa sedlastim lukovima bila posebno čvrsta, a krov je štitio unutrašnjost od kiše i vjetra. Barut, koji se ovdje čuvao, bio je prvi eksploziv koji je čovjek koristio u ratovima. Nije služio samo za paljbu topova i pušaka, već je i buka eksplozija imala snažan psihološki učinak na neprijatelja jer je stvarala paniku i osjećaj nesigurnosti. Takva taktika dodatno je povećavala obrambenu moć tvrđave. Spremište baruta bilo je pažljivo građeno i smješteno na sigurnom mjestu unutar tvrđave, kako bi se izbjegle nesreće i osigurala brza opskrba oružjem tijekom bitki.

Bočna kula u tvrđavi Klis nekada je imala ključnu obrambenu ulogu kao zaštita ulaza u treći dio tvrđave. Ulaz u taj dio vodio je kroz predprostor ispred trećih vrata, a napadač je bio prisiljen prijeći preko drvenog mostića koji je spajao put do bočne kule. Ova kula, smještena na jugoistočnom kutu ulaza, građena je sredinom 18. stoljeća i završena 1763. godine, što potvrđuje nekoliko faza gradnje vidljivih na njezinim zakošenim zidovima. U slučaju napada, mostić bi se podizao, čime bi se prekinuo svaki pokušaj prodora neprijatelja u tvrđavu, ostavljajući ih izloženima obrani s kule. Time je bočna kula služila kao snažna obrambena točka, štiteći pristup trećem ulazu i dijelu naselja Varoš. Treći ulaz, koji je nastao još u srednjem vijeku, bio je dio složenog sustava obrane tvrđave Klis, koja se sastoji od tri ograđena dijela s posebnim ulazima. Mlečani su ga više puta obnavljali do sredine 18. stoljeća, a posljednja dogradnja izvedena je upravo 1763. godine, istovremeno s bočnom kulom koja ga čuva. Dakle, bočna kula nije bila samo arhitektonski dodatak, već ključni element obrane trećeg dijela tvrđave, koji je uz pomoć pokretnog mostića omogućavao kontrolirani pristup i efikasnu obranu protiv neprijateljskih napada.

Uskočka oružarnica u Tvrđavi Klis bila je skladište oružja i streljiva, a danas je prostor u kojem se izlažu replike uskočkih odora, raznovrsno oružje i prikazi tvrđave kroz različita povijesna razdoblja. Ova oružarnica podsjeća na dugu i burnu povijest obrane Klisa, strateške utvrde koja je stoljećima bila ključ obrane Dalmacije. Središnja figura ove obrane bio je Petar Kružić, kliški kapetan i knez, koji je više od dvadeset godina predvodio uskoke u borbi protiv nadmoćne osmanske vojske. Kružić je bio poznat po svojoj upornosti i vojnoj vještini, ali i po tome što je često morao sam tražiti pomoć po europskim dvorovima, jer je stvarne potpore bilo malo. Najviše je podrške dobivao od pape, koji je cijenio hrabrost uskoka i povremeno im slao pomoć. Godine 1532., dok je Kružić bio odsutan i tražio pomoć u Rimu, Mlečani su iskoristili priliku i uz dogovor s Osmanlijama pokušali preuzeti Klis. Dio branitelja pustio ih je u tvrđavu, vjerujući da su saveznici, ali su ubrzo shvatili da Mlečani surađuju s neprijateljem. Stanovnici Klisa su ih izbacili, a Kružić se vratio s vojskom iz Senja i zajedno s braniteljima uspio slomiti opsadu i pobijediti Osmanlije. Nakon pada Klisa 1537. godine, preostali uskoci preselili su se u Senj, gdje su nastavili borbu protiv Osmanlija i Mlečana, postavši poznati kao senjski uskoci. Danas povijesna postrojba „Kliški uskoci“ njeguje tu tradiciju i organizira edukativne programe za posjetitelje tvrđave.

Ulaskom kroz treći ulaz, zakoračit ćete u njen najviše uzdignut i najvažniji obrambeni dio – središnji kompleks koji se izdiže visoko iznad svih drugih obrambenih linija. Ovaj prostor predstavlja krajnju točku obrane, posljednju liniju otpora koja nikada, ni u jednom povijesnom trenutku, nije pala pod neprijateljsku vlast. Njegova dominantna pozicija omogućavala je potpuni nadzor nad cijelom tvrđavom, pristupima iz zaleđa i pogled prema obali, čineći ga ključnom točkom svake vojne strategije obrane Klisa. Povijesna važnost ovog dijela tvrđave seže duboko. Prije nego što su srednjovjekovne zidine oblikovale krajolik, ovdje se nalazila ilirska gradina, dokaz rane naseljenosti i strateške važnosti ovog položaja. U doba Rimskog Carstva na istom je mjestu sagrađen castrum – vojni logor koji je služio za nadzor nad klisurastim prijelazom između obale i unutrašnjosti. Na njegovim temeljima, u ranom srednjem vijeku, uzdiže se jedna od prvih starohrvatskih utvrda – sjedište Primorske županije i važno uporište hrvatskih narodnih vladara, među kojima su vladari iz dinastije Trpimirovića. Prije samog ulaska u unutrašnji obrambeni krug, posjetitelja dočekuje manji obrambeni predprostor, čiji zidovi kriju uske proreze puškarnica – tihe svjedoke opsada i bitaka koje su se ovdje vodile. Taj prostor bio je prva točka otpora u slučaju prodora neprijatelja, a pružao je obrambenu prednost u odlučujućim trenucima sukoba. U doba uskoka, tijekom 16. stoljeća, povlačenje u ovaj dio tvrđave značilo je da je borba došla do svoje najkritičnije faze. No za uskoke, predaja nije bila opcija. Progonjeni iz vlastitih domova nakon osmanskih osvajanja, uskoci su se zakleli na otpor. Svoju su borbu usmjerili prema povratku na vlastita ognjišta i obrani vjere, naroda i zemlje. Okupljali su se upravo ovdje, u Klisu, i u Senju – drugom velikom uskočkom središtu – pod zapovjedništvom neumornog kapetana Petra Kružića. Uskoci su bili ratnici posebnog kova. Odanost kršćanskoj vjeri i papi, ali i duboka vezanost za hrvatski narod, davali su im neustrašivu snagu. Vješti u borbi, uporni, snalažljivi i često gerilski nastrojeni, napadali su Osmanlije u trenucima kada se nisu nadali – pod okriljem noći, u oluji, iznenada i precizno. Njihova borbena sposobnost i nepokolebljiva odlučnost predstavljali su ozbiljnu prijetnju širenju Osmanskog Carstva prema zapadnoj Europi.

U vašoj blizini nalazi se Kneževa kuća, poznata i kao Providurov stan. Nalazimo se na stjenovitoj uzvisini sjeverne strane položaja spremišta oružja. Ovdje, gdje sada stoji ova zgrada, u prošlosti su se smjestili vladari, kapetani, turski zapovjednici, a kasnije i mletački providuri. Ova zgrada nepravilnog oblika datira iz rimskog razdoblja, iako današnji izgled potiče iz srednjeg vijeka. Kroz godine, zgrada je prošla kroz nekoliko značajnih preobrazbi. Za vrijeme mletačke vladavine, obnovljena je sredinom 17. stoljeća, kada je postala Providurov stan. Tada je imala izduženi oblik, s prizemljem i katom, a krov je bio prekriven crijepom. Promatrački toranj na zapadnoj strani zgrade služio je za nadzor okolnog prostora. U 18. stoljeću, zgrada je ponovno obnovljena, a mletački inženjeri uklonili su povišeni zapadni dio pročelja. Iako su se promjene događale tijekom vremena, zgrada je zadržala svoju važnost kao administrativno i vojnopovijesno središte. Na zapadnom pročelju, i dalje možete uočiti ulaz pravokutnog oblika, iznad kojeg su se nalazila četiri simetrično raspoređena prozora. Kroz povijest, Providurov stan je služio različitim funkcijama, a za vrijeme francuske vladavine bio je i administrativno središte. Kasnije, pod vlašću Austrijanaca, zgrada je temeljito obnovljena. Zamišljeni arhitektonski planovi uključivali su polukružno nadsvođeni ulaz, a na njegovom pročelju smještena je ploča s natpisom iz 1919. godine. Nažalost, tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, Providurov stan je značajno propadao, a krovište i konstrukcija su se urušavali. Međutim, početkom 21. stoljeća zgrada je prošla kompletnu obnovu. Danas se u prizemlju nalazi izložbeni postav koji prikazuje povijest Klisa, a nad novim zapadnim pročeljem uzdiže se kula s vanjskim stubištem koje vodi do terase.

Nalazite se na Mezzo poziciji, poznatijoj i kao srednji položaj, koja se smjestila s južne strane ispred Topničke vojarne. Za vrijeme venecijanske vladavine, upravo na ovom položaju nalazile su se zgrada straže, dva manja stambena objekta i utvrđeni ulaz. Taj ulaz služio je za komunikaciju između istočnih i južnih dijelova tvrđave i bio je od ključne važnosti za unutarnji promet i obranu. Međutim, početkom 18. stoljeća ovaj je ulaz uklonjen. Pozicija Mezzo bila je strateški važna, jer je omogućavala bolji nadzor pristupa i pružala sigurnost ključnim dijelovima tvrđave. U kontekstu Game of Thrones, koncept Mezzo Positiona ima sličnosti sa strateškim pozicijama koje igrači na vlasti zauzimaju u svijetu Westerosa. Tvrđave poput Casterly Rock, Winterfell ili The Red Keep često su imale ovakve specifične točke iz kojih se mogao nadzirati ulaz u tvrđavu ili iz kojih su vođeni napadi i obrambene strategije. Kao i Mezzo pozicija, one su omogućavale vođama da održe ravnotežu moći i osiguraju obranu svojih teritorija. Danas, Mezzo Position ili Srednji položaj još uvijek nosi značajnu povijesnu vrijednost, iako je njegova funkcija u obrambenom sustavu tvrđave nestala. Dio pozicije također nosi tragove venecijanskih građevina. Iako se danas ne koristi u vojnom kontekstu, ovo područje ostaje popularno među posjetiteljima zbog svoje povijesne važnosti i uvida u vojnu arhitekturu.

Scala Position izgrađena je u 17. stoljeću, u vrijeme kada je Mletačka Republika utvrđivala Klis kao ključnu točku obrane od Osmanlija. Nije to bila samo promatračnica – ovdje su se donosile brze odluke, prenosile poruke i održavala kontrola nad cijelom okolicom. U 19. stoljeću, za vrijeme Austro-Ugarske, položaj je dodatno ojačan i vojno korišten sve do kraja Prvog svjetskog rata. Zanimljivo je da je Klis bio nezaobilazna vojna i trgovačka raskrsnica još od antičkih vremena. Na ovom mjestu su Iliri podigli prvu utvrdu, zatim su Rimljani izgradili svoj castrum, a Hrvati su ovdje imali sjedište kraljeva u srednjem vijeku. Klis je bio toliko važan da se nazivao "ključem Dalmacije" i "srcem Hrvatskog kraljevstva". Kroz povijest, tvrđava je mijenjala gospodare – od Ilira, Rimljana, Hrvata, Osmanlija, Mlečana, Austrijanaca, pa sve do današnje Hrvatske.

U srcu tvrđave ova kovačnica je predstavljala vitalni centar vojne proizvodnje i održavanja oružja. Ova radionica bila je mjesto gdje su se pod neumornim udarcima čekića i uz pomoć vatre oblikovali ključni dijelovi oružja i opreme, bez kojih tvrđava ne bi mogla izdržati dugotrajne opsade i česte vojne sukobe. Kovačnica je bila opremljena pećima za zagrijavanje metala, nakovanjima, čekićima i drugim alatima potrebnim za obradu željeza i čelika. Kovači su u njoj izrađivali i popravljali širok spektar oružja – od hladnog oružja poput mačeva, kopalja i sjekira do dijelova vatrenog oružja, uključujući topove, puške i druge mehanizme za gađanje neprijatelja. Osim oružja, kovači su izrađivali i održavali okove za vrata, lance, okvire katapulta i druge dijelove tvrđavnih obrambenih sustava. Rad u kovačnici bio je iznimno zahtjevan i tehnički složen. Kovači su morali imati znanje o metalurgiji i vještinu oblikovanja metala, ali i brzinu i preciznost, jer je tijekom opsada svaki trenutak bio dragocjen. Održavanje oružja i opreme bilo je ključno za preživljavanje branitelja, a kovačnica je omogućavala da se oštećeni dijelovi brzo poprave ili zamijene novima bez potrebe za vanjskom opskrbom, što je često bilo nemoguće zbog neprijateljskih blokada. Položaj kovačnice unutar tvrđave omogućavao je efikasnu distribuciju gotovih proizvoda vojnicima na prvim linijama obrane. Tijekom najintenzivnijih sukoba, poput opsada koje je predvodio kapetan Petar Kružić u 16. stoljeću, kovačnica je radila gotovo neprekidno, osiguravajući da branitelji imaju funkcionalno oružje i opremu potrebnu za obranu tvrđave. Danas, iako kovačnica kao radni prostor više ne postoji u izvornom obliku, njezina uloga u povijesti tvrđave Klis prepoznata je kao važan dio vojne i tehničke baštine ovog područja.

Nalazite se pred drugim ulazom u tvrđavu Klis, koji iako danas nosi naziv "drugi ulaz", upravo je ovdje u srednjem vijeku bio glavni i prvi pristup tvrđavi. Taj ulaz, smješten na zapadnoj strani tvrđave, vodio je prema srcu tadašnje hrvatske države – političkom i vojnom središtu dinastije Trpimirovića. Kroz njega su stoljećima ulazili knezovi, kraljevi, vojnici, diplomati i hodočasnici, a prostor pred vratima svjedočio je mnogim ključnim trenucima hrvatske povijesti. Prvi povijesni zapis u kojem se Klis izravno spominje nalazi se u Darovnici kneza Trpimira iz 852. godine, gdje se tvrđava označava kao “curte nostra que Clissa dicitur” – “naš dvor koji se zove Klis”. To potvrđuje da je upravo na ovome mjestu bio dvor u kojem je stolovao knez Trpimir, po kojem je njegova dinastija – Trpimirovići – dobila ime. Ova povijesna isprava ne samo da označava važnost Klisa u ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj državi, već i potvrđuje njegovu ulogu kao središnjeg mjesta kraljevske moći i političke stabilnosti u razdoblju ranog srednjeg vijeka. Sam ulaz, kakvog danas poznajemo, tijekom vremena je mijenjao svoj izgled. Tijekom osmanske opsade 1648. godine, kada su se mletačke i osmanske sile borile za prevlast nad Dalmacijom, ovaj je ulaz bio teško oštećen. Uslijed snažnog topničkog napada tadašnjih borbi, znatan dio zidova i obrambenih konstrukcija bio je razoren. No nakon što su Mlečani iste godine preuzeli kontrolu nad tvrđavom, brzo su pristupili obnovi srednjovjekovnih dijelova, svjesni njegove ključne strateške i simboličke vrijednosti. Drugi ulaz, uz obnovu zidina, dobio je i novu terasu na vrhu – svojevrsnu promatračnicu i obrambeni plato s kojeg se moglo nadzirati dolazak iz unutrašnjosti prema obali. Taj prostor omogućavao je straži pravovremeno uočavanje opasnosti, ali je služio i za svakodnevno upravljanje prometom prema tvrđavi. Terasa iznad ulaza dominira okolnim krajolikom, a s nje se pruža širok pogled prema planinama, Klisu i Splitu, što je činilo ovu točku ključnom za obranu. Do drugog ulaza dolazi se strmom, popločanom stazom koja je uređena tridesetih godina 20. stoljeća. Iako današnja konfiguracija pristupa nije identična onoj iz srednjovjekovnog razdoblja, njena strmina i položaj vjerno odražavaju logiku obrambene arhitekture. Težak i kontroliran pristup usporavao je kretanje neprijateljskih snaga, dok je braniteljima omogućavao nadmoćniji položaj.

Dobrodošli u Megdan, naselje smješteno s sjeverozapadne strane kliške tvrđave. Danas je to miran dio Klisa, ali njegovo ime i predaje koje ga prate podsjećaju na burnu prošlost ovoga kraja. Naziv Megdan potječe iz turskog jezika, a znači bojište ili mjesto dvoboja. Ime nije slučajno – ovo je područje stoljećima bilo poprište sukoba između uskoka i osmanskih vojnika, osobito u 16. stoljeću, kada je Kliška tvrđava bila važno obrambeno središte. Prema lokalnoj predaji, ovdje su se vodili i pojedinačni dvoboji, od kojih je najpoznatiji onaj iz 1527. godine. Legenda kaže da je uskok Miloš Parižević, nakon zavjeta Majci Božjoj na Trsatu, pobijedio turskog ratnika Bakotu. U znak zahvalnosti, crkvi je darovao voštanicu visoku poput svoga protivnika, toliko veliku da su je, navodno, morala nositi četvorica muškaraca. Iako povijesni izvori o ovom događaju ne postoje, priča i danas živi među mještanima. U srednjem vijeku je prostor ispod tvrđave bio važan dio naselja. Najstariji dijelovi Megdana nalaze se na padinama ispod tvrđave, gdje se postupno razvijao uz staro središte Klisa – Varoš. Nakon oslobođenja Klisa od Osmanlija 1648. godine, mnoge su građevine iz turskog doba bile uništene, ali se i danas mogu vidjeti primjeri stare pučke arhitekture. Početkom 20. stoljeća kroz Klis je prošla uskotračna željeznica Split–Sinj (1903.), a uz nju je sagrađena željeznička stanica poznata kao Štacija. Danas je ta kamena zgrada pretvorena u stambeni objekt, dok je kameni vijadukt, kojim je nekad prolazio vlak, preuređen za cestovni promet. Megdan je bio i mjesto gdje je 1832. godine započelo djelovanje prve osnovne škole u Klisu. Nastava se u početku održavala u privatnim kućama u Megdanu i Varošu, što svjedoči o važnosti ovog dijela naselja za kulturni i društveni život Klisa.

Dobrodošli na Walk of Punishment, jedno od upečatljivijih mjesta iz serije Game of Thrones. Iako je riječ o fikcionalnoj lokaciji u gradu Astaporu na kontinentu Essos, ovo mjesto nosi snažnu simboliku – ono prikazuje kako se moć može izražavati ne samo kroz oružje, već i kroz kontrolu, tišinu i poniženje. U priči, Walk of Punishment je ulica kojom prolaze robovi koji su kažnjeni ili osuđeni na smrt. Njihova patnja izložena je svima – kao upozorenje i oruđe straha. Nema tu mačeva ni vojski; samo hladna demonstracija moći kroz javno poniženje. To je mjesto gdje se sudbine ne kroje bitkama, nego pogledima i naređenjima, gdje svaka gesta ima težinu političke poruke. Zanimljivo je da se epizoda pod nazivom “Walk of Punishment” (3. sezona, 3. epizoda) ne odnosi samo na to mjesto, već i simbolički na cijelu epizodu – na tihe oblike moći i posljedice poniznosti koje proživljavaju različiti likovi širom Westerosa i Essosa. Jedan od najupečatljivijih prikaza “tihe moći” u toj epizodi događa se daleko od Astapora, u Kraljevom Grudobranu, kada Tywin Lannister saziva Kraljevsko vijeće. U toj sceni nema krvi ni oštrih riječi – samo pomicanje stolica. Tko sjedi bliže Tywinu, ima veću moć; tko je dalje, gubi utjecaj. Ta jednostavna gesta postaje savršena metafora politike u Westerosu – gdje se bitke često dobivaju bez mača, ali s promišljenim potezima. Scene iz Astapora, uključujući Walk of Punishment, snimane su na autentičnim lokacijama u Hrvatskoj, ponajprije u Splitu (Dioklecijanova palača) i Dubrovniku, čija je povijesna arhitektura poslužila kao idealna kulisa za svijet moći, ropstva i intriga. Kamen i ulice ovih gradova dočaravaju težinu i dostojanstvo koje Game of Thrones uspješno prenosi na ekran. Kroz ovaj prostor, Game of Thrones savršeno prikazuje da moć nije uvijek glasna. Često je ona tiha, subtilna, ali jednako snažna. Walk of Punishment pokazuje kako politika može biti oblikovana ne samo riječima, nego i gestama, smještanjem ljudi na određena mjesta i jednostavnom promjenom sjedišta.

Na prostranoj površini unutar tvrđave, gdje se danas nalazi ljetna pozornica, nekoć je bila smještena vojarna pješadije. Ovdje je boravila većina vojnika, dok su manji kontingenti bili raspoređeni u drugim dijelovima tvrđave ili u kućama izvan nje. Tijekom srednjeg vijeka, tvrđavom su upravljale moćne plemićke obitelji s juga Hrvatske, poput Nelipića, Svačića i Šubića, koji su u ime kralja obnašali vlast i održavali red u ovom strateški važnom području. Tijekom 13., 14. i 15. stoljeća, Klis je bio poprište brojnih borbi za prevlast između različitih plemićkih obitelji, što je dodatno povećavalo njegovu vojnu važnost. U to vrijeme, tvrđava je bila ključna točka obrane od osmanskih prodora, a njezina vojna posada bila je stalno u pripravnosti. Danas, na mjestu nekadašnje vojarne, smještena je ljetna pozornica koja svako ljeto postaje središte kulturnih događanja. Na ovoj pozornici održavaju se brojne predstave, koncerti i manifestacije, među kojima se izdvaja "Uskočki boj za Klis". Ova međunarodna manifestacija, koja se održava svake godine u zadnjem vikendu srpnja, okuplja preko 300 sudionika iz Hrvatske i Europe. Kroz povijesno-scenski spektakl, posjetitelji imaju priliku doživjeti obranu Klisa od Osmanlija, vraćajući se u srednji vijek i doba uskočkog otpora. Manifestacija ne samo da promiče hrvatsku povijest, već i doprinosi očuvanju kulturne baštine i razvoju turizma u regiji. Upravo na ovom mjestu, gdje su nekoć boravili vojnici i vođe, danas se okupljaju posjetitelji svih generacija, uživajući u kulturnim sadržajima koji povezuju prošlost i sadašnjost.

Nalazite se na Posto Avanzatu, najistočnijem i najizloženijem dijelu Kliške tvrđave – mjestu koje je svojim imenom, “napredna straža”, jasno otkrivalo svoju vojnu svrhu. Ovdje, na vjetrovitom rubu utvrde, stražari su morali biti brzi, budni i spremni, jer upravo je ovaj položaj bio prva crta obrane od neprijatelja koji su dolazili s kopna, iz smjera istoka. Za razliku od reprezentativnih kula i kapija, Posto Avanzato nije građen da zadivi – njegova je arhitektura jednostavna i strogo funkcionalna. U današnjem obliku potječe iz 18. stoljeća, kada su Mlečani modernizirali tvrđavu i prilagodili je razvoju topništva i vatrenog oružja. Zbog svog L-oblika, ovaj je položaj bio poznat i pod nazivom “Tenaglie” – “kliješta”, jer je doslovno obuhvaćao i štitio prvi i drugi ulaz u tvrđavu. S ovog mjesta pogled obuhvaća cijeli istočni prilaz Klisu, a u daljini se jasno vide Solin i Split. Nije slučajno Klis nazivan “ključem Dalmacije” – tko je držao ovu tvrđavu, imao je nadzor nad čitavim priobaljem i glavnim putevima prema unutrašnjosti. Kroz povijest, ovdje su se susretale i sukobljavale tri velike sile: Osmansko Carstvo, Mletačka Republika i Habsburška Monarhija. Stoljećima kasnije, Posto Avanzato dobio je novu ulogu – postao je kulisa za svjetski poznatu seriju Game of Thrones. Upravo su njegovi kameni zidovi i dramatičan položaj poslužili kao savršena scenografija za grad Meereen.

Stražarnica na Klisu bila je poput oka tvrđave – smještena na samom rubu stijene između Kozjaka i Mosora, s pogledom koji je mogao uhvatiti svaki pokret u daljini. Njezina osnovna zadaća bila je jednostavna, ali presudna: na vrijeme uočiti neprijatelja i podići uzbunu, osobito u doba kada su Osmanlije i drugi neprijatelji neprestano prijetili ovom dijelu Dalmacije tijekom 15. i 16. stoljeća. Teren tvrđave Klis bio je toliko izdužen i nepristupačan da su stražarnice postale ključne točke za nadzor svih prilaza. Građene su od masivnog kamena, s uskim otvorima, što je braniteljima omogućavalo da s malim snagama drže pod kontrolom cijelo područje. Zamislite samo – u mraku, dok vjetar nosi glasine o dolasku neprijatelja, stražar u jednoj od tih stražarnica prvi bi ugledao svjetlucanje baklji ili obrise vojske u pokretu, i imao zadatak upaliti signal ili poslati glasnika prema srcu tvrđave. Stražarnice nisu bile samo promatračnice – u slučaju napada, pretvarale su se u male utvrde, spremne pružiti otpor dok pomoć ne stigne. Bile su dio složenog obrambenog sustava Klisa, koji je uključivao glavnu tvrđavu i nekoliko manjih utvrda u okolici. Tijekom stoljeća sukoba, posebno u vrijeme kliških uskoka i osmanskih opsada, stražarnice su bile jamstvo da neprijatelj nikad neće iznenaditi branitelje. Stražarnice na Klisu bile su dio složenog obrambenog sustava koji je stoljećima štitio prolaz između obale i unutrašnjosti. Iako su danas sačuvani samo njihovi ostaci, oni svjedoče o domišljatosti i izdržljivosti graditelja i vojnika koji su nadzirali prilaze tvrđavi. Zbog svog strateškog položaja Klis se nazivao „ključem Dalmacije“, a tko je njime vladao, imao je kontrolu nad putovima prema moru i unutrašnjosti.

Glavni ulaz u tvrđavu Klis prepoznatljiv je po svojem masivnom kamenom portalu, građenom od velikih blokova vapnenca bez vezivnog materijala. Takva gradnja osiguravala je čvrstoću tijekom opsada i napada, a blago zašiljeni luk iznad vrata dodatno je ojačavao konstrukciju. Ovim su prolazom stoljećima ulazile vojske, od rimskih legionara do uskoka i Osmanlija. Godine 1537., nakon dugotrajne opsade, kroz ova vrata prvi su put ušli osmanski vojnici, čime je Klis pao pod njihovu vlast. Tijekom stoljeća ulaz je više puta obnavljan, ali nikada nije mijenjao svoj izvorni izgled. U novije vrijeme upravo je ovaj portal poslužio kao glavni ulaz u grad Meereen u četvrtoj sezoni serije Igra prijestolja. Na ovom mjestu snimljene su scene dolaska Daenerys Targaryen i njezine vojske pred zidine grada te dvoboj meereenskog šampiona ispred ulaza. Tijekom obrade slike, produkcija je digitalno proširila zidine i dodala monumentalne kipove, ali osnovna struktura vrata, stubišta i kamenih bedema ostala je autentična – prepoznatljiv ulaz tvrđave Klis.