Treći ulaz
0
Ulaskom kroz treći ulaz, zakoračit ćete u njen najviše uzdignut i najvažniji obrambeni dio – središnji kompleks koji se izdiže visoko iznad svih drugih obrambenih linija. Ovaj prostor predstavlja krajnju točku obrane, posljednju liniju otpora koja nikada, ni u jednom povijesnom trenutku, nije pala pod neprijateljsku vlast. Njegova dominantna pozicija omogućavala je potpuni nadzor nad cijelom tvrđavom, pristupima iz zaleđa i pogled prema obali, čineći ga ključnom točkom svake vojne strategije obrane Klisa. Povijesna važnost ovog dijela tvrđave seže duboko. Prije nego što su srednjovjekovne zidine oblikovale krajolik, ovdje se nalazila ilirska gradina, dokaz rane naseljenosti i strateške važnosti ovog položaja. U doba Rimskog Carstva na istom je mjestu sagrađen castrum – vojni logor koji je služio za nadzor nad klisurastim prijelazom između obale i unutrašnjosti. Na njegovim temeljima, u ranom srednjem vijeku, uzdiže se jedna od prvih starohrvatskih utvrda – sjedište Primorske županije i važno uporište hrvatskih narodnih vladara, među kojima su vladari iz dinastije Trpimirovića. Prije samog ulaska u unutrašnji obrambeni krug, posjetitelja dočekuje manji obrambeni predprostor, čiji zidovi kriju uske proreze puškarnica – tihe svjedoke opsada i bitaka koje su se ovdje vodile. Taj prostor bio je prva točka otpora u slučaju prodora neprijatelja, a pružao je obrambenu prednost u odlučujućim trenucima sukoba. U doba uskoka, tijekom 16. stoljeća, povlačenje u ovaj dio tvrđave značilo je da je borba došla do svoje najkritičnije faze. No za uskoke, predaja nije bila opcija. Progonjeni iz vlastitih domova nakon osmanskih osvajanja, uskoci su se zakleli na otpor. Svoju su borbu usmjerili prema povratku na vlastita ognjišta i obrani vjere, naroda i zemlje. Okupljali su se upravo ovdje, u Klisu, i u Senju – drugom velikom uskočkom središtu – pod zapovjedništvom neumornog kapetana Petra Kružića. Uskoci su bili ratnici posebnog kova. Odanost kršćanskoj vjeri i papi, ali i duboka vezanost za hrvatski narod, davali su im neustrašivu snagu. Vješti u borbi, uporni, snalažljivi i često gerilski nastrojeni, napadali su Osmanlije u trenucima kada se nisu nadali – pod okriljem noći, u oluji, iznenada i precizno. Njihova borbena sposobnost i nepokolebljiva odlučnost predstavljali su ozbiljnu prijetnju širenju Osmanskog Carstva prema zapadnoj Europi.