Cisterne

Cisterne u Kliškoj tvrđavi nisu bile samo obične kamene jame – bile su srce svakodnevnog života i obrane vojnika. Bez njih, tvrđava bi vrlo brzo ostala bez najvažnijeg resursa: vode. Kišnica koja se skupljala u ovim podzemnim spremnicima bila je jedini način za preživljavanje, jer u blizini nije bilo izvora ni mogućnosti za kopanje bunara. Zbog toga su cisterne strateški postavljene na mjestima gdje bi tijekom opsade bile najpotrebnije, a njihova izgradnja započela je još u srednjem vijeku i nastavila se kroz osmansko i mletačko razdoblje, kada su dodatno poboljšane i proširene. Posebno zanimljivo je da je u tvrđavi postojalo čak sedam cisterni, a svaka je bila prilagođena terenu i arhitekturi tvrđave. Neke su ukopane duboko pod zemlju kako bi voda ostala hladna i zaštićena, dok su druge imale posebne kanale za usmjeravanje kišnice iz svih dijelova tvrđave. U istočnom dijelu tvrđave nalazi se cisterna iz ranog mletačkog razdoblja, koja je bila ključna za uvođenje sustava opskrbe vodom. Tijekom opsada, kada bi napadači pokušali presjeći sve vanjske izvore vode, cisterne su postajale doslovno pitanje života i smrti. Sustavi kanala bili su toliko dobro osmišljeni da su kišnicu iz cijelog područja usmjeravali ravno u spremnike, čuvajući svaki dragocjeni kap. Ako bi voda nestala, branitelji bi bili prisiljeni na predaju – upravo zato su cisterne često bile prvo što bi napadači pokušali uništiti. Jedna od zanimljivosti je i turska česma, danas poznata kao “Tri kralja”, koja se nalazi u podnožju tvrđave. Ona je i dalje u upotrebi, a njezina izgradnja povezana je s islamskim običajima i svakodnevnim vjerskim obredima, gdje je voda imala posebnu važnost. Ova česma, kao i cisterne, svjedoče o tome koliko je voda bila dragocjena i kako su inženjerska rješenja iz prošlosti omogućila da tvrđava Klis izdrži brojne opsade i ostane simbol otpornosti kroz stoljeća.