Drugi ulaz
0
Nalazite se pred drugim ulazom u tvrđavu Klis, koji iako danas nosi naziv "drugi ulaz", upravo je ovdje u srednjem vijeku bio glavni i prvi pristup tvrđavi. Taj ulaz, smješten na zapadnoj strani tvrđave, vodio je prema srcu tadašnje hrvatske države – političkom i vojnom središtu dinastije Trpimirovića. Kroz njega su stoljećima ulazili knezovi, kraljevi, vojnici, diplomati i hodočasnici, a prostor pred vratima svjedočio je mnogim ključnim trenucima hrvatske povijesti. Prvi povijesni zapis u kojem se Klis izravno spominje nalazi se u Darovnici kneza Trpimira iz 852. godine, gdje se tvrđava označava kao “curte nostra que Clissa dicitur” – “naš dvor koji se zove Klis”. To potvrđuje da je upravo na ovome mjestu bio dvor u kojem je stolovao knez Trpimir, po kojem je njegova dinastija – Trpimirovići – dobila ime. Ova povijesna isprava ne samo da označava važnost Klisa u ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj državi, već i potvrđuje njegovu ulogu kao središnjeg mjesta kraljevske moći i političke stabilnosti u razdoblju ranog srednjeg vijeka. Sam ulaz, kakvog danas poznajemo, tijekom vremena je mijenjao svoj izgled. Tijekom osmanske opsade 1648. godine, kada su se mletačke i osmanske sile borile za prevlast nad Dalmacijom, ovaj je ulaz bio teško oštećen. Uslijed snažnog topničkog napada tadašnjih borbi, znatan dio zidova i obrambenih konstrukcija bio je razoren. No nakon što su Mlečani iste godine preuzeli kontrolu nad tvrđavom, brzo su pristupili obnovi srednjovjekovnih dijelova, svjesni njegove ključne strateške i simboličke vrijednosti. Drugi ulaz, uz obnovu zidina, dobio je i novu terasu na vrhu – svojevrsnu promatračnicu i obrambeni plato s kojeg se moglo nadzirati dolazak iz unutrašnjosti prema obali. Taj prostor omogućavao je straži pravovremeno uočavanje opasnosti, ali je služio i za svakodnevno upravljanje prometom prema tvrđavi. Terasa iznad ulaza dominira okolnim krajolikom, a s nje se pruža širok pogled prema planinama, Klisu i Splitu, što je činilo ovu točku ključnom za obranu. Do drugog ulaza dolazi se strmom, popločanom stazom koja je uređena tridesetih godina 20. stoljeća. Iako današnja konfiguracija pristupa nije identična onoj iz srednjovjekovnog razdoblja, njena strmina i položaj vjerno odražavaju logiku obrambene arhitekture. Težak i kontroliran pristup usporavao je kretanje neprijateljskih snaga, dok je braniteljima omogućavao nadmoćniji položaj.