Crkva sv. Vida

Pred vama je crkva sv. Vida – skromna u veličini, ali velika u povijesnom značaju. Ova građevina, smještena između bastiona Bembo i Malipiero, prošla je put – od starohrvatske crkve, preko osmanske džamije, pa sve do današnje katoličke crkve. Na ovom su mjestu u 9. stoljeću Hrvati podignuli predromaničku crkvicu, vjerojatno već za vrijeme kneza Trpimira. Njezini ostaci i danas su jasno vidljivi u podu južnog dijela današnje crkve. No, s dolaskom Osmanlija 1537., crkva je porušena, a temelji zatrpani. Turci su ovdje sagradili džamiju, kao zadužbinu Murat-bega Tardića – zapovjednika koji je zauzeo Klis. Bila je to jednostavna, ali čvrsta građevina, s kupolom i minaretom, jedan od rijetkih islamskih objekata u Dalmaciji. Kad su Mlečani 1648. zauzeli Klis, džamija je preoblikovana u crkvu. Prva misa služena je na zarobljenim turskim barjacima, a prisustvovao joj je i general Foscolo – klečeći, u znak zahvalnosti. Na pročelje je dodan zvonik, a unutra je unesena nova oprema. Barokni umivaonik, donesen iz Providurovog stana, i danas stoji unutra, uz elegantnu škropionicu u obliku školjke. Unutrašnjost crkve bogata je povijesnim detaljima. Sačuvani su dijelovi oltarne pregrade iz starohrvatske crkve, uključujući mramorni ulomak s natpisom "rex Croatorum filius" i "mea Domaslava regina". Fraza "rex Croatorum filius" znači "kralj Hrvata, sin (kralja)" i označava da je muškarac koji govori u natpisu kralj Hrvata, sin prethodnog kralja, što potvrđuje njegovu legitimnost i pripadnost vladarskoj lozi. Izraz "mea Domaslava regina" znači "moja kraljica Domaslava" i odnosi se na kraljevu suprugu, ženu s titulom regina (kraljica). Ime Domaslava je rekonstruirano na temelju očuvanih dijelova natpisa i smatra se da je riječ o nepoznatoj hrvatskoj kraljici iz prve polovice 10. stoljeća. Također, pronađen je reljef s prikazom Krista u slavi iz 11. ili 12. stoljeća. Unutrašnjost crkve karakterizira kupola s trompama, osmerostrani tambur i svod od sedre. Sačuvani su i ostaci minareta, koji je porušen tijekom mletačke opsade. Crkva je kasnije služila i kao vojno skladište, ali unatoč svemu preživjela je ratove, propadanja i obnove. U 20. stoljeću krovište joj se urušilo, ali obnovom 2005. vraćen joj je sjaj. Iznad oltara danas stoji kopija ikone Majke Božje, koju su uskoci odnijeli sa sobom u Split, bježeći pred Turcima. Original se čuva u crkvi Gospe od Dobrića, ali ova kopija vraća duh prošlih vremena na svoje izvorno mjesto.