Matejuška

Pred vama je Matejuška – mjesto koje Splićani ne zaobilaze, a svaki putnik ovdje može vidjeti kako grad diše. Ova mala uvala, smještena između zapadnih zidina Dioklecijanove palače i podno Marjana, stoljećima je bila centar ribarskog života. Ime Matejuška prema nekim izvorima dolazi od crkvice sv. Mateja, ali postoji i zanimljiva teorija da je naziv zapravo nastao po braći Mati i Jošku, koje je njihova majka svakodnevno dozivala na marendu s prozora, pa je to mjesto dobilo ime po tim pozivima. Matejuška je nekad služila kao ribarska luka, dok je glavno antičko pristanište bilo uz samu palaču. I danas su ovdje privezane ribarice. U blizini je i veliki spomenik ribarima – ogromna udica, koja podsjeća na to koliko je ovaj dio grada važan za Splićane. Šarene brodice, često ukrašene crvenim i plavim prugama, nisu samo za ukras. Ribari su ih bojali radi lakšeg prepoznavanja u magli i na moru. S vremenom su se pojavile i priče o značenju tih boja – crvena simbolizira krv svetog Duje, zaštitnika Splita, a plava more koje hrani grad.  Matejuška je kroz povijest bila poprište svakodnevnih drama i velikih događaja. Godine 1979., nakon što je Hajduk osvojio naslov prvaka, navijači su slavili skakanjem u more upravo s ovih zidova. Jedna manje poznata, ali vrlo zanimljiva činjenica je da su početkom 20. stoljeća na Matejuški izvirali ljekoviti sumporni izvori, zbog kojih je Dioklecijan i odlučio graditi svoju palaču baš na ovom mjestu. Tu je bio i prvi gradski hidroport s linijom za Prag, što je dodatno povećalo važnost ove uvale u povijesti Splita. Danas je Matejuška živo mjesto, gdje se tradicija i dalje njeguje. Ovdje se i dalje okupljaju ribari, zaljubljenici u more i svi oni kojima je stalo do duha grada. Navečer, uz miris mora i zvuk galebova, Matejuška postaje točka okupljanja, susreta, priča i novih uspomena.