Vestibul

Vestibul Dioklecijanove palače bio je ulaz u imperijalni, odnosno rezidencijalni dio kompleksa, u kojem su se nalazile privatne odaje cara Dioklecijana. Sagrađen je zajedno s palačom na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće, između 298. i 305. godine, u vrijeme planiranja Dioklecijanova povlačenja iz javnog života. Vestibul je zamišljen kao impozantan prijelaz između javnog trga (Peristila) i carskog privatnog prostora, s jasnom odvojenošću i strogom kontrolom pristupa – u taj su dio palače mogli ulaziti uglavnom samo car i najuži krug dvorskih uzvanika. Arhitektonski je Vestibul kružnog tlocrta, promjera otprilike 13 metara, s četiri monumentalne niše koje iznutra prelaze oblik prostora u kvadrat. Zidovi dosežu visinu od 17 metara, a izvorna monumentalna kupola bila je potpuno zatvorena i vjerojatno bogato dekorirana mozaicima i štukaturom. Danas je središnji dio kupole otvoren zbog urušavanja tijekom kasnijih stoljeća, što prostoru daje poseban svjetlosni i zvučni efekt. Iznimno bogato ukrašena unutrašnjost uključivala je pod od mozaika, zidove obložene kvalitetnim mramorom i modeliranom štukaturom, a u nišama su najvjerojatnije stajali kipovi rimskih božanstava ili simboli vlasti i kulta. Ulazna vrata iz smjera Peristila bila su posebno ukrašena reljefima i monumentalna – njihova visina bila je gotovo četiri metra, što je dodatno naglašavalo važnost ulaska. Danas je Vestibul atrakcija povijesne jezgre Splita i jedno od najprepoznatljivijih mjesta grada. Poznat je po iznimnoj akustici te se često koristi za glazbene nastupe, ponajviše tradicionalnih dalmatinskih klapa. Cijela Dioklecijanova palača, uključujući Vestibul, zaštićena je kao UNESCO-va svjetska baština od 1979. godine. Naziv "vestibul" dolazi iz latinskog jezika i označava ulazni prostor kuće ili palače, što precizno opisuje njegovu originalnu namjenu – biti monumentalno predvorje privatnog dijela jedne od najvažnijih carskih palača kasne antike.