Jupiterov hram

Jupiterov hram izgrađen je između 295. i 305. godine, u sklopu Dioklecijanove palače. Smješten u njenom zapadnom dijelu, nedaleko od Peristila, podignut je kao svetište posvećeno rimskom bogu Jupiteru, najvišem božanstvu rimskog panteona. Car Dioklecijan, koji je sebe smatrao Jupiterovim božanskim potomkom, dao je izgraditi hram ne samo kao mjesto vjerskog obreda, već i kao potvrdu svoje političke i duhovne moći. Hram je podignut na povišenom podiju, s pravokutnim tlocrtom i trijemom ispred ulaza koji su krasila šestorica stupova. Ulazni portal bogato je ukrašen reljefnim prikazima, uključujući likove gorgona – mitskih bića za koje se vjerovalo da štite od zla. Posebnu pozornost privlači i egipatska sfinga postavljena ispred ulaza, jedna od dvanaest koje je Dioklecijan donio iz Egipta. Unutrašnjost hrama dominira bačvastim svodom, bogato ukrašenim kasetama, koji je izuzetno dobro očuvan. Upravo je ovaj arhitektonski element kasnije imao značajan utjecaj na razvoj renesansne arhitekture na dalmatinskoj obali, osobito u Trogiru. Tijekom 6. stoljeća, u vrijeme širenja kršćanstva, hram je prenamijenjen u krstionicu, čime se nije uništila izvorna arhitektura, već se pažljivo prilagodila novim simbolima i funkciji. U kripti ispod krstionice uređen je prostor posvećen svetom Tomi, dok je iznad, u samoj krstionici, u 13. stoljeću postavljen krsni zdenac sačinjen od kamenih elemenata iz 11. stoljeća, izvorno iz splitske katedrale. Jedna od zanimljivijih povijesnih posebnosti ovog prostora nalazi se upravo na jednom segmentu mramorne ploče zdenca – reljefni prikaz hrvatskog kralja, vjerojatno Petra Krešimira IV. ili Zvonimira, što je ujedno i najstariji poznati prikaz jednoga europskog vladara u kamenu. Uz zdenac se unutar prostora nalaze i dva sarkofaga s posmrtnim ostacima nadbiskupa Ivana II. i Lovre, što dodatno potvrđuje ulogu ove krstionice kao važne duhovne točke splitske crkvene zajednice. Danas prostorom dominira i brončani kip svetog Ivana Krstitelja, djelo Ivana Meštrovića iz 20. stoljeća, koji u moderno doba zaokružuje crkvenu funkciju građevine. Iznad, na kasetiranom svodu, nekada je u srednjem vijeku postojao ranoromanički zvonik, ali je uklonjen u 19. stoljeću tijekom restauracije objekta kako bi se hramu vratio što izvorniji antički izgled. Upravo ta dugovječna upotreba prostora, koji nikada nije izgubio sakralnu funkciju, čini Jupiterov hram jedinstvenim primjerom arhitektonske i kulturne prilagodbe. Kao dio Dioklecijanove palače, Jupiterov hram od 1979. godine upisan je na UNESCO-v popis svjetske baštine. U njemu se susreću različiti povijesni slojevi: rimski carski kult, rana kršćanska simbolika i suvremena hrvatska umjetnost.