Srebrna vrata

Stojite pred Srebrnim vratima, jednim od četiri ulaza u Dioklecijanovu palaču. Mnogo je posjetitelja koji ih prođu bez da shvate njihovu važnost. Ovo nisu vrata za parade niti za trgovinu. Ona su imala posebnu svrhu. Njima je prolazio Dioklecijan kada nije želio pažnju, kada je htio pobjeći od dvorskih pravila i politike. Vrata nisu dobila ime po materijalu ni po sjaju. Naziv dolazi iz jednostavne orijentacije palače i rimskog običaja označavanja važnih točaka smjerovima. Sjever – zlatno. Zapad – brončano. Istok – srebrno. Ali ono što im daje posebnu vrijednost nije ime, nego upotreba. Kad je Dioklecijan odlučio napustiti vlast, ovo su bila vrata kroz koja je odlazio u svoje šetnje. Gledao bi prema moru, prema prostoru izvan zidova. Tu je tražio mir. Nije više donosio odluke za carstvo. Uzgoj povrća postalo mu je važnije od politike. U sedmom stoljeću, kada je Salona uništena, ovim su vratima u palaču ulazili ljudi koji su tražili spas od ratova. Nisu dolazili s vojskom, dolazili su s obiteljima. Tada su vrata izgubila svoju carsku funkciju i postala dio svakodnevice. Nova uloga bila je jednostavna – ulaz u ono što je s vremenom postalo grad Split. Godine 1420., kada su vlast preuzeli Mlečani, nova uprava nije tražila posebna vrata za ulazak. Kroz Srebrna vrata prošao je mletački upravitelj. Ovim istim prolazom neki su napustili grad jer nisu prihvaćali nove zakone i pravila. Vrata su tako bila znak promjene. Danas kroz njih prolaze turisti, prolaznici, učenici i trgovci. Mjesto koje je nekad služilo caru, a zatim izbjeglicama i upraviteljima, sad je dio gradske svakodnevice.