Željezna vrata

Nalazite se u blizini Željeznih vrata, najbolje sačuvanih od svih četiriju vrata carske rezidencije. Već u rimsko doba nazivana su Porta occidentalis ili Porta principalis sinistra, a njihova uloga bila je šira od običnog prolaza: njima su se ulazilo u carske sumporne toplice i, manje poznato, bio je to prolaz kojim su izvođeni kažnjeni legionari na bičevanje ili kamenovanje. Vrata stoje točno na osi via decumanus, one glavne ceste koja je presijecala palaču s istoka na zapad, završavajući sa Srebrnim vratima na suprotnoj strani. Baš ta pozicija osigurala im je najviše svakodnevne funkcije; ona su jedina vrata koja su bila stalno otvorena, praktično od izgradnje pa sve do danas. Ulaskom u srednji vijek prostor nad vratima dobiva novu razinu zanimljivosti: tu se gradi mala crkva, izvorno posvećena sv. Teodoru, kasnije poznata kao crkva Gospe od Zvonika. Podignut je i predromanički zvonik, danas najstariji očuvani zvonik na Jadranu, što Željeznim vratima daje još i crkvenu dimenziju. Nakon što se grad proširio izvan zidina palače na zapad, Željezna vrata su postala stalno otvorena i od tada ih se naziva i „slobodnim vratima”. S lijeve vanjske strane podignut je još jedan znameniti zvonik, s gradskim satom podijeljenim na 24 sata, unikatnom atrakcijom. Još jedan neobičan podatak: relativna visina na mjestu hodnika iznad vrata iznosi čak 15,75 metara, a to je jedino mjesto gdje sačuvani kameni pokrov pokazuje pravi vrh perimetralnog zida palače. Ova vrata nisu bila samo funkcionalni prolaz, nego i žila kucavica svakodnevnog i poslovnog života grada, i to bez prekida kroz sve periode povijesti Splita. Njihova izvorna svrha bila je određena za Rimljane, ali prostor su kasnije preuzimali obrtnici, trgovci, sudci, crkveni ljudi – sve ono što možete zamisliti kao pokretače života jednog mediteranskog grada. Dolaskom turista i novog doba, promet kroz njih nikada nije stao – samo se roba, jezik i odjeća onih koji ulaze kroz Željezna vrata neprestano mijenjaju.