Crkva sv. Martina

Izgrađena je u uskom prostoru nekadašnjeg rimskog stražarnog hodnika, iznad Zlatnih vrata u sjevernom zidu palače, gdje je u 6. stoljeću prenamijenjena u crkvu. Njene iznimno male dimenzije, širine svega oko 1,6 metara i dužine oko 10 metara, čine je jedinstvenim svjedokom kontinuiteta života i vjere u ovom povijesno slojevitom prostoru. Posvećena svetom Martinu, zaštitniku vojnika, crkva je vjerojatno nastala upravo kao duhovna nadopuna bivšoj vojnoj funkciji prostorija, što odražava usku povezanost između arhitekture, društvenih potreba i religijskog života u ranom srednjem vijeku. Tijekom srednjeg vijeka crkva je oblikovana i prilagođena liturgijskim potrebama, a posebnu vrijednost čuva oltarni kameni reljef iz ranosrednjovjekovnog razdoblja, smješten unutar crkve i vidljiv i danas. Iako je crkva mala i nenametljiva, ona ima iznimnu važnost jer čuva brojne elemente predromaničke umjetnosti te simbolizira nastavak vjerskog života u Splitu od vremena pada Rimskog Carstva pa do suvremenosti. Pristup crkvi vodi kroz uski prolaz uz sjeverni zid palače, što dodatno naglašava njenu intimnu i skrivenu prirodu. Danas je crkva sv. Martina otvorena za posjetitelje u ograničenim terminima, a osim kao turistička zanimljivost, ona je i mjesto na kojem se jednom godišnje slavi misa na blagdan svetog Martina, što održavaju sestre dominikanke, vlasnice ovog sakralnog objekta.