Komiža je mlađe naselje od obližnjeg Visa, a njezino ime vjerojatno potječe od izraza Com Issa, što znači „pokraj Isse“. Najstariji pisani trag o Komiži datira iz tisuću sto četrdeset i pete godine, iako je vjerojatno da je naselje postojalo i ranije, uz tadašnju benediktinsku opatiju.
U doba Mletačke Republike Komiža je pripadala hvarskoj općini i ubrzano se razvila zahvaljujući ribarstvu. Ulov ribe bio je toliko bogat da je omogućio gradnju crkvi, obrambenih kula i velikih kamenih kuća. U devetnaestom stoljeću, pod austrijskom vlašću, Komiža postaje samostalna općina i važan otočni centar. Početkom dvadesetog stoljeća imala je gotovo četiri tisuće stanovnika, uređenu luku i nekoliko tvornica za preradu ribe, među kojima je najpoznatija bila Fratelli Mardešić.
Nakon Prvog svjetskog rata počinje razdoblje gospodarskog pada. Iako je Vis pripao Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, bogata ribolovna područja oko Palagruže završila su pod talijanskom upravom, što je teško pogodilo komiške ribare. Mnogi su tada napustili otok i preselili u Kaliforniju, gdje su nastavili ribarsku tradiciju.
Drugi svjetski rat donio je nove promjene. Nakon talijanske kapitulacije tisuću devetsto četrdeset i treće godine, Vis i Komiža postali su važno uporište partizana i savezničkih snaga. Na otoku su djelovali vojno zapovjedništvo i saveznički aerodrom, a Komižani su aktivno sudjelovali u otporu.
Nakon rata otok je proglašen vojnom zonom, što je prekinulo razvoj turizma i gospodarski život. Komiža gubi status općine i trajektnu vezu sa Splitom, a broj stanovnika se smanjuje.
Promjene dolaze tek nakon osamostaljenja Hrvatske. Odlaskom vojske početkom tisuću devetsto devedesetih godina otok se ponovno otvara prema svijetu. Komiža tisuću devetsto devedeset i treće godine vraća status općine, a tisuću devetsto devedeset i sedme godine postaje grad. Danas se oslanja na turizam i naslijeđe svoje ribarske prošlosti, koja i dalje oblikuje identitet mjesta.
