Modra špilja

Modra špilja na istočnoj strani otoka Biševa jedno je od najpoznatijih prirodnih obilježja Jadrana. Svijetu ju je tisuću osamsto osamdeset četvrte predstavio bečki slikar Eugen barun Ransonnet, nakon čega postaje jedno od najposjećenijih morskih odredišta. Od tisuću devetsto pedeset prve zaštićena je kao geomorfološki spomenik prirode. Današnji ulaz u špilju naknadno je probijen i prilagođen posjetiteljima, dok izvorni nije bio takav; obilazak se odvija organizirano, malim brodicama iz obližnje uvale Mezoporat. Najveća posebnost špilje jest svjetlosni fenomen: u jutarnjim satima sunčeva se svjetlost kroz potopljeni otvor lomi i reflektira od svijetlog dna, obasjavajući unutrašnjost tako da stijene i more poprimaju intenzivnu modru boju. Na stropu se jasno raspoznaje i prirodni oblik bijelog srca u stijeni. Radi očuvanja, kupanje u špilji nije dopušteno. Tijekom istraživanja dvije tisuće devetnaeste zabilježeno je sto devetnaest morskih vrsta, među kojima pet strogo zaštićenih. Modra špilja danas je simbol spoja prirodne ljepote i znanstveno objašnjivog fenomena, ali i podsjetnik da očuvanje mora biti ispred iskorištavanja. Uz nacionalnu zaštitu, dio je UNESCO-ova Globalnog geoparka Viški arhipelag.