Crkva Gospe od sedam žalosti

Crkva Gospe od sedam žalosti, u Komiži poznata i kao „Nova crikva“, najmlađa je crkva u mjestu. Sagrađena je tisuću sedamsto pedeset i devete godine u blizini kaštela „Komuna“ iz šesnaestog stoljeća, na inicijativu tadašnjeg župnika i književnika Mihovila (Mihaela) Milinkovića te uz novčane priloge vjernika. Dopuštenje za gradnju dobiveno je od mletačkog dužda Loredana i hvarskog biskupa Bonajutija. Prema latinskom natpisu na pročelju, crkva je podignuta ponajprije kako bi se iz nje mogla što brže donositi pričest nemoćnima i umirućima, odnosno dijeliti popudbina. Gradnju je prema Milinkovićevom nalogu izveo Ivan Petrašić, najistaknutiji graditelj iz obitelji poznate po dugoj tradiciji popravljanja i gradnje crkava. Zbog nedostatka prostora u staroj gradskoj jezgri, crkva nije orijentirana pročeljem prema zapadu, kao većina viških crkava, već se morala prilagoditi okolnim kućama. Vanjski izgled obilježava kasnobarokno pročelje s preslicom koja nosi tri zvona, dok su na prijestolju uklesane reljefne volute. U unutrašnjosti se nalazi mali mramorni oltar sa slikom Gospe Žalosne, a zidove krase prikazi svetog Jeronima te Bogorodice s Djetetom okružene svecima. Pjevalište u crkvi izradio je isti majstor koji je oblikovao i ono u crkvi Gospe Gusarice. Posebno je vrijedna i gotička škropionica, starija od same crkve, za koju se pretpostavlja da je prenesena iz Mustera, crkve svetog Nikole. Uz crkvu je dograđena prostorija namijenjena krstionici, sa zidnom kustodijom za sveta ulja, a ona stilski pokazuje odlike radionice Bokanića. Crkva Gospe od sedam žalosti i danas služi za svakodnevne obrede, što je rijetkost na ovim prostorima. Zbog svoje povijesti, umjetničke vrijednosti i posebne namjene, zauzima važno mjesto u duhovnom i kulturnom životu Komiže.