Kapelica sv. Blaža

Kapelica svetog Blaža jedna je od najstarijih sakralnih građevina na otoku Visu, a prvi put se spominje još u dvanaestom stoljeću kao vlasništvo benediktinaca s Biševa, koji su tada upravljali i crkvom svetog Silvestra. Građena je u predromaničkom i romaničkom stilu te je kroz povijest više puta obnavljana i dograđivana, osobito u četrnaestom i šesnaestom stoljeću. Ova je kapelica tipičan primjer primorskih crkvica – jednostavna, sagrađena od kamena i pokrivena kamenim pločama. Na pročelju se nalazi mali zvonik na preslicu, i danas u funkciji. Iako se njezino točno vrijeme nastanka ne zna, zapis iz druge polovice sedamnaestog stoljeća navodi da je tadašnji pločnik već bio trošan, što upućuje na starije podrijetlo, vjerojatno iz šesnaestog stoljeća. Kapelica je posvećena svetom Blažu, zaštitniku grla. Na njegov blagdan, trećeg veljače, u njoj se održava misa i tradicionalni obred blagoslova grla – jedini dan u godini kada se u crkvici služi liturgija. Tijekom ostatka godine uglavnom je zatvorena, no ostaje značajno mjesto pobožnosti i lokalne tradicije. Do kapelice svetog Blaža vodi planinarska staza koja se odvaja od staze broj petnaest. S prijevoja na kojem se kapelica nalazi put dalje vodi prema udolini i makadamskoj cesti, a potom prema selu Dragodid ili zapadno prema vinogradima i napuštenoj vojarnici. Staza završava u Barjaškoj uvali, gdje se nalaze ostaci vojne infrastrukture, uključujući i uništena topovska gnijezda na rtu Barjaci. Kapelica svetog Blaža tako ne predstavlja samo duhovno i kulturno nasljeđe Visa, nego je i važna točka na planinarskim rutama otoka, povezujući prirodne ljepote, povijesne slojeve i religijsku tradiciju.