Crkva sv. Roko

Crkva svetog Roka u Komiži jedan je od najupečatljivijih primjera utvrđenih sakralnih građevina na Visu. Smještena je na južnom rubu mjesta, nad morem, iznad uvale Mlin, gdje poput kamene kule čuva granicu naselja. Svojim izgledom više nalikuje obrambenom tornju nego crkvi, što nije slučajno: u doba čestih gusarskih napada služila je i kao duhovno utočište i kao sklonište stanovnicima. Na istom je mjestu već u šesnaestom stoljeću postojala crkvica posvećena svetom Roku, zaštitniku od kuge, a uz nju je od tisuću šesto sedamdeset sedme djelovala bratovština Gospe Karmelske. Budući da je stara crkvica bila premala i trošna, ugledna komiška obitelj Mardešić tisuću sedamsto šezdeset treće dobila je od hvarskog biskupa Jakova Pontalija dopuštenje da sagradi novu, veću crkvu u obliku kule. Stara je građevina pretvorena u sakristiju, a tragovi njezinih vrata i danas su vidljivi. Nova crkva svetog Roka oblikovana je kao kompaktan pravokutni volumen s četveroslivnim krovom. Otvora gotovo da i nema: tek mali okrugli prozor na pročelju i nekoliko prozorčića pod samim krovom. Ulaz su štitile bočne puškarnice i obrambeni viseći zidić (mašikula) iznad vrata, tipičan element jadranskih fortifikacija. U dvadesetom stoljeću dodan je mali zvonik na preslicu, prenesen sa starije crkve. Unutrašnjost krasi kasnobarokni drveni oltar s oltarnom slikom Gospe Karmelske, svetog Roka, svetog Vinka Fererskog i svetog Šimuna Stocka, rad talijanskog slikara Joana Pansona di Spezia iz tisuću osamsto devedeset pete godine. Na zidu se nalazi i statua svetog Roka, koja se nekada nosila u procesijama na njegov blagdan, šesnaestog kolovoza, te u vrijeme epidemija. Crkva svetog Roka jedinstvena je na Visu jer spaja sakralnu i obrambenu funkciju. Svojim kulastim, asketskim oblikom podsjeća na crkve-tvrđave u Vrboskoj, Jelsi i Suđurađu na Šipanu. Danas, uz svoju duhovnu ulogu, ostaje i vrijedan spomenik burne prošlosti Komiže, svjedočanstvo razdoblja u kojem su gusarski napadi oblikovali izgled sakralne arhitekture.