Crkva sv. Andrija (Svetac)

Crkva svetog Andrije na otoku Svecu jedini je sačuvani ostatak nekadašnjeg benediktinskog samostana, koji se u pisanim izvorima spominje još u trinaestom stoljeću. Samostan je bio smješten na južnom vrhu otoka, a benediktinci su na Svecu boravili do kraja petnaestog ili početka šesnaestog stoljeća. Crkva je podignuta na mjestu starije, predromaničke građevine, a današnji joj oblik potječe iz osamnaestog stoljeća. Jednobrodna je, s polukružnom apsidom i zvonikom na preslicu, a glavno je pročelje orijentirano prema jugu. U crkvi se čuva zvono iz tisuću petsto dvadeset četvrte, ukrašeno plitkim reljefom renesansnog stila, te ostaci kamenog kipa svetog Andrije, danas slomljenog i oštećenog solju. Na ruševinama starije crkve iz trinaestog stoljeća i dalje je vidljiva apsida sa srpastim trijumfalnim lukom, dok bi ostatak mogao biti otkriven budućim arheološkim istraživanjima. Otok Svetac, površine oko četiri kvadratna kilometra, leži petnaest nautičkih milja zapadno od Komiže i nenaseljen je od sredine dvadesetog stoljeća. Uz crkvu svetog Andrije, na otoku su očuvane i ruševine srednjovjekovnog samostana te utvrda koju tradicija pripisuje ilirskoj kraljici Teuti, zbog čega se Svetac često naziva “Teutinim otokom”. Crkva svetog Andrije danas je zaštićeno kulturno dobro (nepokretno kulturno dobro – pojedinačno) te predstavlja vrijedan spomenik ranokršćanske i benediktinske baštine u akvatoriju Visa.