Klis
Provided by:
Croatia
Klis is a settlement and municipality located northeast of Split, known for its fortress that dominates the gorge between the Mosor and Kozjak mountains. The history of Klis dates back to prehistoric times, and due to its strategic position at the crossroads between the coast and the interior, this area has played a key role in military and trade movements throughout the centuries. Numerous armies and rulers have passed through Klis, from the Illyrians and Romans, to Croatian kings, to the Ottomans and Venetians. Today, Klis is best known for its fortress, which is a historical symbol of resistance and one of the most important monuments in the region, but also for its panoramic views of Split and the surrounding area. In addition to its historical heritage, Klis also offers a typical Dalmatian way of life and a rich gastronomic tradition. Klis Fortress stood out on a global scale as the backdrop for the city of Meereen in the popular series "Game of Thrones", where it served as the location of key scenes in the fourth season, including the conquest of the city by Daenerys Targaryen.
To find more content and listen to free audio guides, download the Voice of Norway app.
Points of interest
#1
Monument to Petar Kružić
You are standing in front of the statue of Petar Kružić, one of the most prominent Croatian military leaders of the 16th century. This statue, located inside the Klis Fortress, is the work of sculptor Duje Matetić, a student at the Academy of Arts in Split. It was discovered in 2016 as a plaster model, and is planned to be cast in bronze. Petar Kružić was a brave military leader and captain of the Klis Fortress who defended the city from the Ottoman Empire for almost 25 years. He is famous for having managed to break through the Ottoman siege in 1524 and save the fortress, gathering help from Senj and other regions. Despite the difficulties, the lack of help from the king, and constant attacks, Kružić tirelessly defended Klis and the surrounding areas, becoming a symbol of resistance. His death in 1537 marked the end of the long-term defense, but his courage is still celebrated today as a key part of the history of Klis and Croatia. After his death, his body was buried in the Chapel of St. Peter on Trsat, while his head was later purchased and placed next to his body.
#2
Superiore/ Oprah Tower location
You are standing near Oprah Tower - where the HBO series Game of Thrones filmed scenes depicting Meereen, a key location in the story of Daenerys Targaryen. Oprah Tower is round in shape and was the main defensive stronghold of the western part. It was first mentioned in the report of Paul III Šubić in 1355 under the name Oprack. During the Ottoman period, the tower was known as Pasha's Tower. In the mid-17th century, the Venetians gave it the fortification name Torretta, which was later used by the Austrians. However, the tower has retained its original Croatian name Oprah throughout, which is still used today. In the series Game of Thrones, Oprah Tower served as the setting for the city of Meereen. The scene in which Daenerys Targaryen confronts the rebels in Meereen (and makes decisions about how she will govern the city) uses Oprah Tower as a backdrop to show the exterior of the city. It is a moment when Daenerys, in order to maintain order and authority, must decide how to deal with those who rebelled against her rule. Therefore, today visitors can tour the fortress and walk the path that Tyrion and Varys took, experience the atmosphere that has delighted millions of viewers around the world and feel a connection to one of the most famous moments of Game of Thrones.
#3
Dragon's Landing
As you stand on this stone plateau within the walls of Klis Fortress, you are looking out over what HBO has transformed into a famous location called Dragon’s Landing – the backdrop for the city of Meereen from the world-famous series *Game of Thrones*. After the series was filmed, this historic site was no longer just a medieval fortress above Split. It became the home of Daenerys Targaryen, the Mother of Dragons, and the scene of her attempt to free the slaves in the eastern lands of Westeros. The production of the series arrived in Klis in 2013, during the preparations for the fourth season. The directors and set designers were looking for a location that exuded an oriental atmosphere, with rustic architecture, stone walls and dramatic views – and they found it right here. This part of the fortress was transformed into the main square of Meereen, where the famous scene of the crucifixion of the slave owners was filmed as a warning, when Daenerys takes over the city and begins her reign. The film crew transformed this area into a set without any major structural interventions – they used the existing walls, courtyards and passages. Only details were added: flags, sculptures and props that gave Klis Fortress the appearance of an exotic capital. The cast, led by Emilia Clarke, filmed some of the key shots right here, while dragons – with the help of CGI effects – flew above these walls. Today, when you step onto these stone slabs, you may not see dragons in the sky, but you will feel the same breath of drama.
#4
Tankers
The cisterns in the Klis Fortress were not just ordinary stone pits – they were the heart of the soldiers’ daily life and defense. Without them, the fortress would quickly be without its most important resource: water. The rainwater that collected in these underground tanks was the only way to survive, as there were no springs or opportunities to dig wells nearby. For this reason, the cisterns were strategically placed in places where they would be most needed during a siege, and their construction began in the Middle Ages and continued through the Ottoman and Venetian periods, when they were further improved and expanded. It is particularly interesting that there were as many as seven cisterns in the fortress, each adapted to the terrain and architecture of the fortress. Some were dug deep underground to keep the water cool and protected, while others had special channels to direct rainwater from all parts of the fortress. In the eastern part of the fortress there is a cistern from the early Venetian period, which was crucial for the introduction of the water supply system. During sieges, when attackers tried to cut off all external water sources, the cisterns literally became a matter of life and death. The canal systems were so well designed that they channeled rainwater from the entire area straight into the tanks, preserving every precious drop. If the water ran out, the defenders would be forced to surrender – which is why the cisterns were often the first thing attackers would try to destroy. One of the interesting features is the Turkish fountain, now known as the “Three Kings”, located at the foot of the fortress. It is still in use, and its construction is connected to Islamic customs and daily religious rituals, where water had a special importance. This fountain, like the cisterns, is a testament to how precious water was and how engineering solutions from the past enabled Klis Fortress to withstand numerous sieges and remain a symbol of resilience throughout the centuries.
#5
Location Šperun
You are standing at Šperun position, the easternmost part of the third defensive wall of this fortress. Here once stretched a narrow bow with a strategic view of the surrounding areas, including the Ozrna hill on Mosor and the road leading north through the gorge at the foot of the cliff. This position had a key function, as it enabled surveillance and defense from the eastern side of the fortress. Before the Venetian siege, a tall square-shaped tower stood on this site, which was of essential importance for the defense. Unfortunately, during the Venetian siege of the fortress, the tower was severely damaged and later demolished. However, in the 18th century, when the defenses were re-established, a plateau was built on this site. On its eastern side, a wall with a gate was built that allowed the cannon to be taken out, placing it on top of the bow of the position. Thus, the cannon could be used to defend the eastern part of the fortress, which was crucial in ensuring its security during sieges. Today, although the high battlements and other defensive features, such as the northern parapet, have almost completely disappeared, the low parapets and loopholes that remain are evidence of the function of this position. The keep was a protective position, and the view you can enjoy today clearly shows how important this position was to all those who guarded the fortress. One last interesting fact - for fans of the series "Game of Thrones", the keep was the backdrop for the scene of the entrance to the city of Meereen. Although most of the city walls in the series were created with computer graphics, the real walls and stone paths of the keep served as an authentic backdrop for these scenes.
#6
Location of Maggiore
You are standing right in the place that was the brain and heart of the defense of Dalmatia – the Maggiore position on the Klis fortress. The name Maggiore comes from the Italian word for “chief”, and it is no coincidence – from this place the entire fortress was commanded and every movement of the enemy was monitored. The Maggiore position was much more than an ordinary guardhouse. Equipped with cannons and thick stone walls, it had special rooms for commanders and soldiers. From this point, the view opens onto the Klis plain, the mountains and the coast, allowing the enemy to be spotted in time and the defense to be organized quickly. At a time when sieges could last for months, the Maggiore was crucial for the survival of the defenders. In the 16th century, during the fiercest battles with the Ottomans, it was here that Petar Kružić and his Uskoks led a defense that withstood a superior enemy for decades. Every cannon fired from the Maggiore could change the course of the battle. After Kružić's death and the fall of the fortress in 1537, the Uskoks took the keys of the fortress with them to Senj, where they are still preserved as a historical memory. The architecture of Maggiore is adapted to the irregular shape of the rock on which the fortress stands. The walls are thick, and the ramparts reach a height of nine meters. An arched passage passes under the position that leads to the eastern part of the fortress, which allowed for safe communication even under siege. In the northwest corner there is a large gunpowder storehouse, built by the Austrians in the 19th century - another proof of how important this place was in later periods. One interesting fact that you may not have known: Klis Fortress was not only a military center, but also a place where quarantine facilities were located during epidemics in the past, which protected Split from diseases coming from the interior.
#7
New powder magazine
The New Powder Room at Klis Fortress was built in the 19th century during the Austrian, or Habsburg, rule, on the site of the former Venetian military quarters. For centuries, it served as a powder storage facility, which was one of the most important military functions within the fortress, as gunpowder was essential for artillery and defense. Its solid and secure construction allowed for the safe storage of explosives, protecting it from enemy attacks and accidents. Interestingly, during World War II, this powder room took on a completely different role – it was converted into an Italian prison. At that time, Klis Fortress was under Italian occupation, and the powder room was used to detain prisoners of war and political opponents. This dark part of history is reminiscent of the turbulent events that gripped this area during the 20th century. In addition to being a military warehouse and prison, the New Powder Room is part of the fortress’s complex fortification system, supported by the parapets of the Maggiore position and the Malpiero bastion. Its function and architecture are a typical example of military construction of that era, with a clearly defined purpose and strategic position within the defense complex.
#8
Bastion Malipiero
You are in the central part of the fortress, which is connected to the Bembo bastion and the Maggiore position. It was built during the Venetian renovation of the fortress in the 17th century, when the Venetians adapted the fortress to new military technologies and artillery, transforming it into a modern bastion fortress. This pentagonal bastion is surrounded by high parapets with narrow openings for cannons, which allowed for strong defense and effective shooting of the enemy from the approaches to the fortress. Below the bastion is an arched passage leading to the eastern Maggiore position, which allowed for quick communication and movement of defenders within the fortress. This was an important artillery position from which the defenders could monitor the approaches from the south and southeast, the directions from which enemy forces most often approached. Its solid construction and strategic position made it one of the most important defensive elements of the fortress during the Venetian rule. It is interesting to know that the Malipiero bastion was part of a complex defense system that allowed the Croats to effectively defend themselves and coordinate attacks, using artillery and well-designed passages. Its architecture testifies to changes in military technology and the fortress's adaptation to new threats during the 17th century.
#9
Bastion Bembo
The place where you are is known as the largest artillery position in the entire fortress complex. It was named after Marco Bembo, the first governor of Klis, and the current form of the bastion dates back to the mid-17th century, when it was built on the site of the former Kružić Tower. Bembo Bastion represents the pinnacle of the fortification architecture of Klis Fortress, whose development was conditioned by complex historical circumstances and the need to defend against increasingly powerful enemies, especially the Ottoman Empire. While Klis Fortress went through numerous phases of construction and renovation over the centuries, Bembo is a symbol of technical and strategic progress in the design of defensive structures of that era. Architecturally, Bembo is a polygonal bastion, with massive stone walls that are up to several meters thick in some parts. Its construction was adapted to accommodate a large number of cannons, which allowed for powerful fire at the enemy from different directions. High parapets protected the defenders from enemy missiles, while wide corridors and rooms within the bastion served to accommodate soldiers, store ammunition and weapons, and coordinate defense. The position of the Bembo bastion on the western side of the fortress was strategically extremely important because it controlled access to the Klis Plain and the main roads leading to the interior of Dalmatia. From this location, the defenders could effectively monitor and defend the approaches to the fortress, preventing the enemy from penetrating deeper into the territory. During centuries of conflict, especially in the 16th and 17th centuries, Bembo was a key position in the defense of the fortress from Ottoman and other attacks. Historically, the Bembo bastion was created as a result of the need to modernize the fortress at a time when firearms and artillery were becoming dominant in warfare. The construction of the bastion in the middle of the 17th century was part of a wider project for the fortification of the Klis fortress in accordance with the principles of bastion fortification, which enabled better coverage by fire and the reduction of dead zones in defense. Inside the bastion were rooms for the accommodation of soldiers, storage for gunpowder and ammunition, as well as work rooms for the maintenance of weapons. This complex infrastructure enabled the long-term defense of the fortress even during months-long sieges, which was of crucial importance in the turbulent times of the Ottoman-Venetian conflicts.
#10
Church of St. Vitus
Before you is the Church of St. Vitus – modest in size, but great in historical significance. This building, located between the Bembo and Malipiero bastions, has gone through a journey – from an ancient Croatian church, through an Ottoman mosque, and all the way to the present-day Catholic church. In the 9th century, the Croats built a pre-Romanesque church on this site, probably already during the time of Prince Trpimir. Its remains are still clearly visible today in the floor of the southern part of the present-day church. However, with the arrival of the Ottomans in 1537, the church was demolished and the foundations buried. The Turks built a mosque here, as an endowment of Murat-beg Tardić – the commander who captured Klis. It was a simple but solid building, with a dome and a minaret, one of the rare Islamic buildings in Dalmatia. When the Venetians captured Klis in 1648, the mosque was transformed into a church. The first mass was celebrated on captured Turkish banners, and General Foscolo was present – kneeling, as a sign of gratitude. A bell tower was added to the facade, and new furnishings were brought inside. A Baroque washbasin, brought from the Provindur's apartment, still stands inside today, alongside an elegant shell-shaped sprinkling bowl. The interior of the church is rich in historical details. Parts of the altar partition from the old Croatian church have been preserved, including a marble fragment with the inscription "rex Croatorum filius" and "mea Domaslava regina". The phrase "rex Croatorum filius" means "King of the Croats, son (of the king)" and indicates that the man speaking in the inscription is the King of the Croats, the son of the previous king, which confirms his legitimacy and belonging to the ruling line. The phrase "mea Domaslava regina" means "my Queen Domaslava" and refers to the king's wife, a woman with the title of regina (queen). The name Domaslava was reconstructed based on the preserved parts of the inscription and is believed to be an unknown Croatian queen from the first half of the 10th century. Also, a relief depicting Christ in glory from the 11th or 12th century was found. The interior of the church is characterized by a dome with trumpets, an octagonal drum and a tufa vault. The remains of the minaret, which was destroyed during the Venetian siege, have also been preserved. The church later served as a military warehouse, but despite everything, it survived wars, decay and reconstruction. In the 20th century, its roof collapsed, but its splendor was restored with a renovation in 2005. Above the altar today stands a copy of the icon of the Mother of God, which the Uskoks took with them to Split, fleeing from the Turks. The original is kept in the Church of Our Lady of Dobrić, but this copy returns the spirit of past times to its original place.
#11
Kapelanov stan
Kapelanov stan u tvrđavi Klis bio je daleko više od obične sobe – to je bilo mjesto gdje se svakodnevno odlučivalo o sudbini branitelja, ali i o njihovoj vjeri. Zamislite prostoriju skromno opremljenu, ali uvijek ispunjenu tihim razgovorima, molitvama i povjerljivim ispovijedima. Tu su uskoci, umorni od borbi, tražili trenutak predaha i dobivali snagu za nove izazove. Kapelan nije bio samo svećenik – bio je oslonac, psiholog i prijatelj. Svakog jutra okupljao je vojnike i njihove obitelji, održavao misu i molitve, a često je upravo njegova riječ bila presudna za održavanje morala tijekom dugih opsada. Malo tko zna da su u njegovom stanu skrivani i važni dokumenti te ponekad dragocjenosti tvrđave, jer se vjerovalo da je to najsigurnije mjesto. Stan je bio smješten blizu središta tvrđave, dovoljno blizu da kapelan može brzo reagirati na svaki poziv u pomoć, ali i dovoljno izdvojen da pruži mir za razmišljanje i molitvu. Ta ravnoteža između buke bitke i tišine molitve bila je ključna – upravo je kapelanova prisutnost povezivala vojnu hrabrost i duhovnu snagu, stvarajući nevidljivi štit oko Klisa. Jedna zanimljivost: kapelan je često bio i prvi koji je saznao vijesti izvan tvrđave, jer su mu povjeravali poruke i izvještaje, znajući da će ih on čuvati s posebnom pažnjom. Tako je njegov stan postao i tiha veza s vanjskim svijetom, što je braniteljima Klisa bilo od velikog značaja. - Kapela Sv. Vida Pred vama je crkva sv. Vida – skromna u veličini, ali velika u povijesnom značaju. Ova građevina, smještena između bastiona Bembo i Malipiero, prošla je put – od starohrvatske crkve, preko osmanske džamije, pa sve do današnje katoličke crkve. Na ovom su mjestu u 9. stoljeću Hrvati podignuli predromaničku crkvicu, vjerojatno već za vrijeme kneza Trpimira. Njezini ostaci i danas su jasno vidljivi u podu južnog dijela današnje crkve. No, s dolaskom Osmanlija 1537., crkva je porušena, a temelji zatrpani. Turci su ovdje sagradili džamiju, kao zadužbinu Murat-bega Tardića – zapovjednika koji je zauzeo Klis. Bila je to jednostavna, ali čvrsta građevina, s kupolom i minaretom, jedan od rijetkih islamskih objekata u Dalmaciji. Kad su Mlečani 1648. zauzeli Klis, džamija je preoblikovana u crkvu. Prva misa služena je na zarobljenim turskim barjacima, a prisustvovao joj je i general Foscolo – klečeći, u znak zahvalnosti. Na pročelje je dodan zvonik, a unutra je unesena nova oprema. Barokni umivaonik, donesen iz Providurovog stana, i danas stoji unutra, uz elegantnu škropionicu u obliku školjke. Unutrašnjost crkve bogata je povijesnim detaljima. Sačuvani su dijelovi oltarne pregrade iz starohrvatske crkve, uključujući mramorni ulomak s natpisom "rex Croatorum filius" i "mea Domaslava regina". Fraza "rex Croatorum filius" znači "kralj Hrvata, sin (kralja)" i označava da je muškarac koji govori u natpisu kralj Hrvata, sin prethodnog kralja, što potvrđuje njegovu legitimnost i pripadnost vladarskoj lozi. Izraz "mea Domaslava regina" znači "moja kraljica Domaslava" i odnosi se na kraljevu suprugu, ženu s titulom regina (kraljica). Ime Domaslava je rekonstruirano na temelju očuvanih dijelova natpisa i smatra se da je riječ o nepoznatoj hrvatskoj kraljici iz prve polovice 10. stoljeća. Također, pronađen je reljef s prikazom Krista u slavi iz 11. ili 12. stoljeća. Unutrašnjost crkve karakterizira kupola s trompama, osmerostrani tambur i svod od sedre. Sačuvani su i ostaci minareta, koji je porušen tijekom mletačke opsade. Crkva je kasnije služila i kao vojno skladište, ali unatoč svemu preživjela je ratove, propadanja i obnove. U 20. stoljeću krovište joj se urušilo, ali obnovom 2005. vraćen joj je sjaj. Iznad oltara danas stoji kopija ikone Majke Božje, koju su uskoci odnijeli sa sobom u Split, bježeći pred Turcima. Original se čuva u crkvi Gospe od Dobrića, ali ova kopija vraća duh prošlih vremena na svoje izvorno mjesto.
#12
Trojni bedem
Trojni bedem bio je **strateški važan - s** obzirom na **terenski** i **geografski** položaj Klisa, ovaj sustav je bio ključan za uspješno odbijanje napada. Bedemi su bili izgrađeni tako da su usmjereni prema najosjetljivijim dijelovima, dok su bili dovoljno čvrsti da izdrže napade topova, mačeva i drugih ratnih oruđa. Također, **Trojni bedem** je imao svoje specifične zadatke. Ovaj sustav obrane sastoji se od tri uzastopna zida ili bedema, koji su raspoređeni u tri različite linije ili faze obrane. Prvi bedem je bio primarna linija obrane, dok su drugi i treći bedem služili kao podrška u slučaju da bi neprijatelj probio prvi. Zanimljivo je da je **drugi i treći bedem** često bio niži i s manjoj visinom, ali su služili kao dodatni zaštitni slojevi za vojnike unutar tvrđave. Najveći napad, koji je istaknuo važnost **Trojnog bedema**, bio je **opsada 1537. godine**, kada su Osmanlije pokušale zauzeti tvrđavu. Tokom te opsade, **Klis je bio pod opsežnim napadima**, a **Trojni bedem** je pružio zaštitu. Iako su **osmanski topovi** nanijeli značajnu štetu na prve linije bedema, **drugi i treći bedem** pružili su vrijeme za organizaciju i dostavljanje vojne pomoći. U tom trenutku, **Klis je spašen** zahvaljujući taktici **povlačenja prema višim linijama obrane**. Trojni bedem omogućio je braniteljima da se povuku unutar tvrđave, a kasnije su **Venecijanci** (koji su tada vladali teritorijom) poslali vojnu pomoć i spasili tvrđavu od osmanskog zauzimanja. Danas, **Trojni bedem** Tvrđave Klis ostaje fascinantan primjer srednjovjekovne vojne strategije i tehnologije, simbol strateške otpornosti, čime je spasio tvrđavu tijekom nekoliko povijesnih trenutaka kada su napadi bili najžešći.
#13
Mali kvartir
Sa same pozicije Uskočke oružarnice vodi visoko podignuto stubište koje se penje do gornjeg, prostranog dijela tvrđave. Ulaz u ovaj prostor imao je jednostavan lučni oblik, što je bio čest arhitektonski detalj tog vremena. U početku je taj prostor služio kao stan upravitelja oružja, osobe zadužene za čuvanje i raspodjelu oružja unutar tvrđave. Kasnije je taj dio tvrđave preuređen i korišten kao smještaj za časnike i vojnike, koji su ondje boravili tijekom dužih razdoblja borbene pripravnosti. Ovaj gornji prostor imao je važnu ulogu u vojnoj organizaciji tvrđave jer je omogućavao nadzor, brzu koordinaciju i spremnost za obranu, čime je dodatno osiguravao sigurnost cijelog kompleksa.
#14
Stara barutana
Građevina pred tobom nekad je bila spremište baruta, ključni objekt obrane Tvrđave Klis. Izgradili su je Mlečani početkom 18. stoljeća i više puta obnavljali kako bi ostala sigurna i funkcionalna. Zanimljivo je da je njezina zasvođena konstrukcija sa sedlastim lukovima bila posebno čvrsta, a krov je štitio unutrašnjost od kiše i vjetra. Barut, koji se ovdje čuvao, bio je prvi eksploziv koji je čovjek koristio u ratovima. Nije služio samo za paljbu topova i pušaka, već je i buka eksplozija imala snažan psihološki učinak na neprijatelja – stvarala je paniku i osjećaj nesigurnosti. Takva taktika dodatno je povećavala obrambenu moć tvrđave. Spremište baruta bilo je pažljivo građeno i smješteno na sigurnom mjestu unutar tvrđave, kako bi se izbjegle nesreće i osigurala brza opskrba oružjem tijekom bitki.
#15
Bočna kula
Bočna kula u Tvrđavi Klis nekada je imala ključnu obrambenu ulogu kao zaštita ulaza u treći dio tvrđave. Ulaz u taj dio vodio je kroz predprostor ispred trećih vrata, a napadač je bio prisiljen prijeći preko drvenog mostića koji je spajao put do bočne kule. Ova kula, smještena na jugoistočnom kutu ulaza, građena je sredinom 18. stoljeća i završena 1763. godine, što potvrđuje nekoliko faza gradnje vidljivih na njezinim zakošenim zidovima. U slučaju napada, mostić bi se podizao, čime bi se prekinuo svaki pokušaj prodora neprijatelja u tvrđavu, ostavljajući ih izloženima obrani s kule. Time je bočna kula služila kao snažna obrambena točka, štiteći pristup trećem ulazu i dijelu naselja Varoš. Treći ulaz, koji je nastao još u srednjem vijeku, bio je dio složenog sustava obrane tvrđave Klis, koja se sastoji od tri ograđena dijela s posebnim ulazima. Mlečani su ga više puta obnavljali do sredine 18. stoljeća, a posljednja dogradnja izvedena je upravo 1763. godine, istovremeno s bočnom kulom koja ga čuva. Dakle, bočna kula nije bila samo arhitektonski dodatak, već ključni element obrane trećeg dijela tvrđave, koji je uz pomoć pokretnog mostića omogućavao kontrolirani pristup i efikasnu obranu protiv neprijateljskih napada.
#16
Spremište oružja
Uskočka oružarnica u Tvrđavi Klis bila je skladište oružja i streljiva, a danas je prostor u kojem se izlažu replike uskočkih odora, raznovrsno oružje i prikazi tvrđave kroz različita povijesna razdoblja. Ova oružarnica podsjeća na dugu i burnu povijest obrane Klisa, strateške utvrde koja je stoljećima bila ključ obrane Dalmacije. Središnja figura ove obrane bio je Petar Kružić, kliški kapetan i knez, koji je više od dvadeset godina predvodio uskoke u borbi protiv nadmoćne osmanske vojske. Kružić je bio poznat po svojoj upornosti i vojnoj vještini, ali i po tome što je često morao sam tražiti pomoć po europskim dvorovima, jer je stvarne potpore bilo malo. Najviše je podrške dobivao od pape, koji je cijenio hrabrost uskoka i povremeno im slao pomoć. Godine 1532., dok je Kružić bio odsutan i tražio pomoć u Rimu, Mlečani su iskoristili priliku i uz dogovor s Osmanlijama pokušali preuzeti Klis. Dio branitelja pustio ih je u tvrđavu, vjerujući da su saveznici, ali su ubrzo shvatili da Mlečani surađuju s neprijateljem. Stanovnici Klisa su ih izbacili, a Kružić se vratio s vojskom iz Senja i zajedno s braniteljima uspio slomiti opsadu i pobijediti Osmanlije. Nakon pada Klisa 1537. godine, preostali uskoci preselili su se u Senj, gdje su nastavili borbu protiv Osmanlija i Mlečana, postavši poznati kao senjski uskoci. Danas povijesna postrojba „Kliški uskoci“ njeguje tu tradiciju i organizira edukativne programe za posjetitelje tvrđave.
#17
Treći ulaz
Ulaskom kroz treći ulaz, zakoračavate u njezin najviše uzdignut i najvažniji obrambeni dio – središnji kompleks koji se izdiže visoko iznad svih drugih obrambenih linija. Ovaj prostor predstavlja krajnju točku obrane, posljednju liniju otpora koja nikada, ni u jednom povijesnom trenutku, nije pala pod neprijateljsku vlast. Njegova dominantna pozicija omogućavala je potpuni nadzor nad cijelom tvrđavom, pristupima iz zaleđa i pogled prema obali, čineći ga ključnom točkom svake vojne strategije obrane Klisa. Povijesna važnost ovog dijela Tvrđave seže duboko. Prije nego što su srednjovjekovne zidine oblikovale krajolik, ovdje se nalazila ilirska gradina, dokaz rane naseljenosti i strateške važnosti ovog položaja. U doba Rimskog Carstva na istom je mjestu sagrađen castrum – vojni logor koji je služio za nadzor nad klisurastim prijelazom između obale i unutrašnjosti. Na njegovim temeljima, u ranom srednjem vijeku, uzdiže se jedna od prvih starohrvatskih utvrda – sjedište Primorske županije i važno uporište hrvatskih narodnih vladara, među kojima su vladari iz dinastije Trpimirovića. Prije samog ulaska u unutrašnji obrambeni krug, posjetitelja dočekuje manji obrambeni predprostor, čiji zidovi kriju uske proreze puškarnica – tihe svjedoke opsada i bitaka koje su se ovdje vodile. Taj prostor bio je prva točka otpora u slučaju prodora neprijatelja, a pružao je obrambenu prednost u odlučujućim trenucima sukoba. U doba uskoka, tijekom 16. stoljeća, povlačenje u ovaj dio Tvrđave značilo je da je borba došla do svoje najkritičnije faze. No za uskoke, predaja nije bila opcija. Progonjeni iz vlastitih domova nakon osmanskih osvajanja, uskoci su se zakleli na otpor. Svoju su borbu usmjerili prema povratku na vlastita ognjišta i obrani vjere, naroda i zemlje. Okupljali su se upravo ovdje, u Klisu, i u Senju – drugom velikom uskočkom središtu – pod zapovjedništvom neumornog kapetana Petra Kružića. Uskoci su bili ratnici posebnog kova. Odanost kršćanskoj vjeri i papi, ali i duboka vezanost za hrvatski narod, davali su im neustrašivu snagu. Vješti u borbi, uporni, snalažljivi i često gerilski nastrojeni, napadali su Osmanlije u trenucima kada se nisu nadali – pod okriljem noći, u oluji, iznenada i precizno. Njihova borbena sposobnost i nepokolebljiva odlučnost predstavljali su ozbiljnu prijetnju širenju Osmanskog Carstva prema zapadnoj Europi.
#18
Providurov stan
U vašoj blizini nalazi se Kneževa kuća, poznata i kao Providurov stan. Nalazimo se na stjenovitoj uzvisini sjeverne strane položaja spremišta oružja. Ovdje, gdje sada stoji ova zgrada, u prošlosti su se smjestili vladari, kapetani, turski zapovjednici, a kasnije i mletački providuri. Ova zgrada nepravilnog oblika datira iz rimskog razdoblja, iako današnji izgled potiče iz srednjeg vijeka. Kroz godine, zgrada je prošla kroz nekoliko značajnih preobrazbi. Za vrijeme mletačke vladavine, obnovljena je sredinom 17. stoljeća, kada je postala Providurov stan. Tada je imala izduženi oblik, s prizemljem i katom, a krov je bio prekriven crijepom. Promatrački toranj na zapadnoj strani zgrade služio je za nadzor okolnog prostora. U 18. stoljeću, zgrada je ponovno obnovljena, a mletački inženjeri uklonili su povišeni zapadni dio pročelja. Iako su se promjene događale tijekom vremena, zgrada je zadržala svoju važnost kao administrativno i vojnopovijesno središte. Na zapadnom pročelju, i dalje možete uočiti ulaz pravokutnog oblika, iznad kojeg su se nalazila četiri simetrično raspoređena prozora. Kroz povijest, Providurov stan je služio različitim funkcijama, a za vrijeme francuske vladavine bio je i administrativno središte. Kasnije, pod vlašću Austrijanaca, zgrada je temeljito obnovljena. Zamišljeni arhitektonski planovi uključivali su polukružno nadsvođeni ulaz, a na njegovom pročelju smještena je ploča s natpisom iz 1919. godine. Nažalost, tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, Providurov stan je značajno propadao, a krovište i konstrukcija su se urušavali. Međutim, početkom 21. stoljeća zgrada je prošla kompletnu obnovu. Danas se u prizemlju nalazi izložbeni postav koji prikazuje povijest Klisa, a nad novim zapadnim pročeljem uzdiže se kula s vanjskim stubištem koje vodi do terase.
#19
Položaj Mezzo
Nalazite se na **Mezzo poziciji**, poznatijoj i kao Srednji položaj, koja se smjestila s južne strane ispred Topničke vojarne. Za vrijeme venecijanske vladavine, upravo na ovom položaju nalazile su se **zgrada straže**, **dva manja stambena objekta** i **utvrđeni ulaz**. Taj ulaz služio je za komunikaciju između istočnih i južnih dijelova tvrđave i bio je od ključne važnosti za unutarnji promet i obranu. Međutim, početkom 18. stoljeća ovaj je ulaz uklonjen. **Pozicija Mezzo** bila je strateški važna, jer je omogućavala bolji nadzor pristupa i pružala sigurnost ključnim dijelovima tvrđave. U kontekstu Game of Thrones, koncept Mezzo Positiona ima sličnosti sa strateškim pozicijama koje igrači na vlasti zauzimaju u svijetu Westerosa. Tvrđave poput *Casterly Rock*, *Winterfell* ili *The Red Keep* često su imale ovakve specifične točke iz kojih se mogao nadzirati ulaz u tvrđavu ili iz kojih su vođeni napadi i obrambene strategije. Kao i Mezzo pozicija, one su omogućavale vođama da održe ravnotežu moći i osiguraju obranu svojih teritorija. Danas, Mezzo Position ili Srednji položaj još uvijek nosi značajnu povijesnu vrijednost, iako je njegova funkcija u obrambenom sustavu tvrđave nestala. Dio pozicije također nosi tragove venecijanskih građevina. Iako se danas ne koristi u vojnom kontekstu, ovo područje ostaje popularno među posjetiteljima zbog svoje povijesne važnosti i uvida u vojnu arhitekturu.
#20
Položaj Scala
Scala Position izgrađena je u 17. stoljeću, u vrijeme kada je Mletačka Republika utvrđivala Klis kao ključnu točku obrane od Osmanlija. Nije to bila samo promatračnica – ovdje su se donosile brze odluke, prenosile poruke i održavala kontrola nad cijelom okolicom. U 19. stoljeću, za vrijeme Austro-Ugarske, položaj je dodatno ojačan i vojno korišten sve do kraja Prvog svjetskog rata. Zanimljivo je da je Klis bio nezaobilazna vojna i trgovačka raskrsnica još od antičkih vremena. Na ovom mjestu su Iliri podigli prvu utvrdu, zatim su Rimljani izgradili svoj castrum, a Hrvati su ovdje imali sjedište kraljeva u srednjem vijeku. Klis je bio toliko važan da se nazivao "ključem Dalmacije" i "srcem Hrvatskog kraljevstva". Kroz povijest, tvrđava je mijenjala gospodare – od Ilira, Rimljana, Hrvata, Osmanlija, Mlečana, Austrijanaca, pa sve do današnje Hrvatske. Posebno zanimljiv trenutak dogodio se 1242. godine, kada se ovdje sklonio ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. bježeći pred Tatarima. Također, pod tvrđavom je u 9. stoljeću hrvatski knez Trpimir I. osnovao prvi benediktinski samostan u Hrvatskoj, što je bio važan korak u širenju kršćanstva u ovim krajevima
#21
Kovačnica
U srcu tvrđave ova kovačnica je predstavljala vitalni centar vojne proizvodnje i održavanja oružja. Ova radionica bila je mjesto gdje su se pod neumornim udarcima čekića i uz pomoć vatre oblikovali ključni dijelovi oružja i opreme, bez kojih tvrđava ne bi mogla izdržati dugotrajne opsade i česte vojne sukobe. Kovačnica je bila opremljena pećima za zagrijavanje metala, nakovanjima, čekićima i drugim alatima potrebnim za obradu željeza i čelika. Kovači su u njoj izrađivali i popravljali širok spektar oružja – od hladnog oružja poput mačeva, kopalja i sjekira do dijelova vatrenog oružja, uključujući topove, puške i druge mehanizme za gađanje neprijatelja. Osim oružja, kovači su izrađivali i održavali okove za vrata, lance, okvire katapulta i druge dijelove tvrđavnih obrambenih sustava. Rad u kovačnici bio je iznimno zahtjevan i tehnički složen. Kovači su morali imati znanje o metalurgiji i vještinu oblikovanja metala, ali i brzinu i preciznost, jer je tijekom opsada svaki trenutak bio dragocjen. Održavanje oružja i opreme bilo je ključno za preživljavanje branitelja, a kovačnica je omogućavala da se oštećeni dijelovi brzo poprave ili zamijene novima bez potrebe za vanjskom opskrbom, što je često bilo nemoguće zbog neprijateljskih blokada. Položaj kovačnice unutar tvrđave omogućavao je efikasnu distribuciju gotovih proizvoda vojnicima na prvim linijama obrane. Tijekom najintenzivnijih sukoba, poput opsada koje je predvodio kapetan Petar Kružić u 16. stoljeću, kovačnica je radila gotovo neprekidno, osiguravajući da branitelji imaju funkcionalno oružje i opremu potrebnu za obranu tvrđave. Danas, iako kovačnica kao radni prostor više ne postoji u izvornom obliku, njezina uloga u povijesti tvrđave Klis prepoznata je kao važan dio vojne i tehničke baštine ovog područja.
#22
Drugi ulaz
Nalazite se pred drugim ulazom u Tvrđavu Klis, koji iako danas nosi naziv "drugi ulaz", upravo je ovdje u srednjem vijeku bio glavni i prvi pristup tvrđavi. Taj ulaz, smješten na zapadnoj strani tvrđave, vodio je prema srcu tadašnje hrvatske države – političkom i vojnom središtu dinastije Trpimirovića. Kroz njega su stoljećima ulazili knezovi, kraljevi, vojnici, diplomati i hodočasnici, a prostor pred vratima svjedočio je mnogim ključnim trenucima hrvatske povijesti. Prvi povijesni zapis u kojem se Klis izravno spominje nalazi se u Darovnici kneza Trpimira iz 852. godine, gdje se tvrđava označava kao “curte nostra que Clissa dicitur” – “naš dvor koji se zove Klis”. To potvrđuje da je upravo na ovome mjestu bio dvor u kojem je stolovao knez Trpimir, po kojem je njegova dinastija – Trpimirovići – dobila ime. Ova povijesna isprava ne samo da označava važnost Klisa u ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj državi, već i potvrđuje njegovu ulogu kao središnjeg mjesta kraljevske moći i političke stabilnosti u razdoblju ranog srednjeg vijeka. Sam ulaz, kakvog danas poznajemo, tijekom vremena je mijenjao svoj izgled. Tijekom osmanske opsade 1648. godine, kada su se mletačke i osmanske sile borile za prevlast nad Dalmacijom, ovaj je ulaz bio teško oštećen. Uslijed snažnog topničkog napada tadašnjih borbi, znatan dio zidova i obrambenih konstrukcija bio je razoren. No nakon što su Mlečani iste godine preuzeli kontrolu nad tvrđavom, brzo su pristupili obnovi srednjovjekovnih dijelova, svjesni njegove ključne strateške i simboličke vrijednosti. Drugi ulaz, uz obnovu zidina, dobio je i novu terasu na vrhu – svojevrsnu promatračnicu i obrambeni plato s kojeg se moglo nadzirati dolazak iz unutrašnjosti prema obali. Taj prostor omogućavao je straži pravovremeno uočavanje opasnosti, ali je služio i za svakodnevno upravljanje prometom prema tvrđavi. Terasa iznad ulaza dominira okolnim krajolikom, a s nje se pruža širok pogled prema planinama, Klisu i Splitu, što je činilo ovu točku ključnom za obranu. Do drugog ulaza dolazi se strmom, popločanom stazom koja je uređena tridesetih godina 20. stoljeća. Iako današnja konfiguracija pristupa nije identična onoj iz srednjovjekovnog razdoblja, njena strmina i položaj vjerno odražavaju logiku obrambene arhitekture. Težak i kontroliran pristup usporavao je kretanje neprijateljskih snaga, dok je braniteljima omogućavao nadmoćniji položaj.
#23
Megdan
Dobrodošli u Megdan, naselje smješteno sa sjeverozapadne strane kliške tvrđave. Nekada se zvalo Parhna poljana, što znači neplodno tlo. Ovo područje poznato je po dvobojima, ratovima i viteškim natjecanjima. Ime Megdan dolazi iz turskog jezika i znači bojište. Ovdje su se vodile borbe između uskoka i Osmanlija, ali i pojedinačni dvoboji. Najpoznatiji je dvoboj iz 1527. godine kada je uskok Miloš Parižević, nakon zavjeta Majci Božjoj na Trsatu, pobijedio turskog protivnika Bakotu. Nakon pobjede, crkvi je poklonio voštanicu visoku poput protivnika. Zanimljivo je da legenda kaže kako je voštanica bila toliko velika da su je nosila četvorica muškaraca. U srednjem vijeku, Parhna poljana bila je mjesto viteških turnira. Jedan od poznatijih bio je okršaj vojvode Žarka Dražojevića i Vuka Despota. Naselje Megdan razvilo se kasnije od starog Varoša. Najstariji dijelovi nalaze se na padinama ispod tvrđave. Mnoge građevine iz osmanskog razdoblja uništene su krajem 17. stoljeća, ali još uvijek postoje primjeri stare pučke arhitekture, iako su neki objekti u lošem stanju. Početkom 20. stoljeća izgrađena je uskotračna željeznica Split–Sinj. Uz prugu je sagrađena željeznička stanica, poznata kao Štacija. Danas je ta kamena zgrada stambeni objekt, a kameni vijadukt, koji je nekad služio vlaku, preuređen je za cestovni promet. Megdan je bio i mjesto gdje je počela prva osnovna škola u Klisu 1832. godine. Nastava se isprva održavala u privatnim kućama u Megdanu i Varošu. Ovdje je školu pohađao i Ante Trumbić, kasnije poznati političar.
#24
'Walk of Punishment’
Dobrodošli na Walk of Punishment, jednu od ključnih lokacija iz serije *Game of Thrones*. Iako ovo mjesto nije stvarno, ono nosi snažnu simboliku unutar Kraljevog Grudobrana, glavnog grada Westerosa. Walk of Punishment nije samo običan hodnik, već prostor u kojem se kroz tihe, nevidljive geste oblikuju sudbine moćnika. Ovdje se ne koriste mačevi ni vojske. Umjesto toga, prava moć se iskazuje kroz tihe, proračunate akcije. Najpoznatija scena s Walk of Punishment odigrava se u trenutku kada Tywin Lannister reorganizira Kraljevsko vijeće. Umjesto riječi, sve se svodi na simboliku pomicanja stolica. Tko je bliže stolu, taj je u milosti i ima veću moć. Pomicanje sjedišta nije samo fizička promjena — ono označava položaj unutar političkog sustava, određuje tko je dominantan, a tko je marginaliziran. Scena se snimala na autentičnim lokacijama u Hrvatskoj, posebno u Splitu i Dubrovniku. Ove starohrvatske gradove sa svojim kamenim ulicama i srednjovjekovnim zgradama bilo je lako prepoznati kao savršene kulise za Westeros. Arhitektura tih gradova dočarava osjećaj moći i naslijeđa, koji savršeno odgovara atmosferi serije. Kamen na kojem hodamo, hodajući kroz Walk of Punishment, nosi više od samo povijesti — nosi simboliku snage i slabosti, časti i poniženja. Iako se ne čuje mnogo, Walk of Punishment ima snažnu političku funkciju. Tywin Lannister je bio majstor ove tihe igre moći. Pomicanjem stolica, on je diktirao tko ima utjecaja, a tko nije. To je bio način na koji je manipulirao političkim odnosima u Kraljevom Grudobranu. Svi su znali, gledajući mjesto koje je netko zauzeo, kakav je njihov položaj u tom trenutku. Walk of Punishment je više od prostora — to je prostor kroz koji se politike provode bez mača. Ovdje se ne bore fizički, već mentalno. Iako je mjesto smješteno u fikcionalnom svijetu, njegova simbolika odražava stvarnu moć koju politika nosi, te kako ona može oblikovati živote ljudi. Kroz ovaj prostor, *Game of Thrones* savršeno prikazuje da moć nije uvijek glasna. Često je ona tiha, subtilna, ali jednako snažna. Walk of Punishment pokazuje kako politika može biti oblikovana ne samo riječima, nego i gestama, smještanjem ljudi na određena mjesta i jednostavnom promjenom sjedišta.
#25
Tajni ulaz
Od samih početaka gradnje, jedan od ključnih arhitektonskih i obrambenih elemenata bili su tajni prolazi – diskretni ulazi i izlazi koje su koristili branitelji u najtežim trenucima opsade. Tvrđava Klis nije bila iznimka. Štoviše, zbog svojeg iznimno izloženog položaja na prijelazu između dalmatinske obale i unutrašnjosti, ovakvi su prolazi u Klisu imali presudnu taktičku važnost. Jedan od takvih tajnih ulaza danas je tek slabo vidljiv trag na zidu Tvrđave – zazidani nadsvođeni prolaz na mjestu gdje se bočna kula oslanja na glavni obrambeni zid. Na prvi pogled, on izgleda kao običan spoj kamenih struktura, ali povijesni izvori i usmena predaja govore da je upravo tu postojao jedan od glavnih skrivenih prolaza kojim su se uskoci koristili za vrijeme čestih osmanskih opsada u 16. stoljeću. U to doba, kada je svaka opskrbna linija bila presječena, a Tvrđava danima i tjednima pod neprekidnom paljbom, tajni ulaz postao je ključ preživljavanja. Stijene koje su zatvarale ulaz bile su pažljivo posložene bez žbuke, čime su se stapale s ostatkom zida i izdaleka doista izgledale kao dio čvrste strukture. No u trenutku potrebe, branitelji bi udarcima malja brzo razbili tu kamenu barijeru i otvorili prolaz prema takozvanom "kozjem putu" – uskoj, strmoj stazi koja je vodila niz padinu. Tom su stazom uskoci mogli kriomice sići do sigurnih točaka izvan vidokruga neprijatelja i nabaviti vodu, hranu, streljivo ili lijekove. Po povratku, stijene bi ponovno bile pažljivo postavljene, a ulaz zaklonjen bršljanom i mahovinom, ostavljajući dojam netaknute obrambene cjeline. Osim za preživljavanje, tajni je prolaz imao i stratešku vrijednost. Poznato je da je jedan od uskočkih zapovjednika, Tvrdoslavić, iskoristio tajni ulaz za lukavu vojnu varku. Tijekom jedne opsade, dogovorio je "predaju" dijela tvrđave i kroz taj skriveni prolaz pustio manji osmanski odred koji je vjerovao da ih čeka lak plijen. Umjesto toga, uskoci su ih u unutrašnjosti dočekali iz zasjede i uništili. Bio je to samo jedan od mnogih primjera kako su domišljatost i poznavanje terena često bili učinkovitiji od gole vojne sile. Povijest tajnih prolaza Tvrđave Klis seže čak i dalje u prošlost, u doba kada je na ovom prostoru još stajao rimski castrum. Jedna od najstarijih legendi govori o tome kako su avarska plemena, u 6. stoljeću, iskoristila trik da zauzmu rimsko uporište. Nakon što nisu uspjeli silom, pratili su navike rimskih vojnika i presreli jednu patrolu. Obukavši njihove uniforme i koristeći njihov jezik, došli su do glavnog ulaza i ušli u castrum bez borbe. Tvrđavu su zatim zauzeli iznutra. Međutim, kako legenda nastavlja, kada je bizantski car Justinijan I. pokrenuo obnovu kontrole nad izgubljenim teritorijima – tzv. rekonkvistu – njegova je vojska uspjela povratiti tvrđavu upravo kroz jedan od tadašnjih tajnih ulaza. Premda se danas ne zna točno gdje se taj prolaz nalazio, on svjedoči o dugoj tradiciji korištenja skrivenih puteva u obrambene i oslobodilačke svrhe.
#26
Pješačka vojarna
Na prostranoj površini unutar Tvrđave Klis, gdje se danas nalazi ljetna pozornica, nekoć je bila smještena vojarna pješadije. Ovdje je boravila većina vojnika, dok su manji kontingenti bili raspoređeni u drugim dijelovima tvrđave ili u kućama izvan nje. Tijekom srednjeg vijeka, Tvrđavom su upravljale moćne plemićke obitelji s juga Hrvatske, poput Nelipića, Svačića i Šubića, koji su u ime kralja obnašali vlast i održavali red u ovom strateški važnom području. Tijekom 13., 14. i 15. stoljeća, Klis je bio poprište brojnih borbi za prevlast između različitih plemićkih obitelji, što je dodatno povećavalo njegovu vojnu važnost. U to vrijeme, Tvrđava je bila ključna točka obrane od osmanskih prodora, a njezina vojna posada bila je stalno u pripravnosti. Danas, na mjestu nekadašnje vojarne, smještena je ljetna pozornica koja svako ljeto postaje središte kulturnih događanja. Na ovoj pozornici održavaju se brojne predstave, koncerte i manifestacije, među kojima se izdvaja "Uskočki boj za Klis". Ova međunarodna manifestacija, koja se održava svake godine u zadnjem vikendu srpnja, okuplja preko 300 sudionika iz Hrvatske i Europe. Kroz povijesno-scenski spektakl, posjetitelji imaju priliku doživjeti obranu Klisa od Osmanlija, vraćajući se u srednji vijek i doba uskočkog otpora. Manifestacija ne samo da promiče hrvatsku povijest, već i doprinosi očuvanju kulturne baštine i razvoju turizma u regiji. Upravo na ovom mjestu, gdje su nekoć boravili vojnici i vođe, danas se okupljaju posjetitelji svih generacija, uživajući u kulturnim sadržajima koji povezuju prošlost i sadašnjost.
#27
Položaj Avanzato
Nalazite se na Posto Avanzatu, najistočnijem i najizloženijem dijelu tvrđave Klis – mjestu koje je svojim imenom, “napredna straža”, odmah otkrivalo svoju vojnu svrhu. Ovdje, na vjetrovitom rubu tvrđave, nije bilo mjesta za pogreške: stražari su morali biti brzi, budni i spremni na sve, jer upravo je ovaj položaj bio prva crta obrane od neprijatelja koji bi dolazili s kopna, iz smjera istoka. Za razliku od impresivnih kula i ukrašenih kapija, Posto Avanzato nije građen da zadivi – njegova je arhitektura jednostavna, gotovo stroga. No, upravo u toj jednostavnosti krije se njegova snaga: izgrađen je u 18. stoljeću, u doba kada su se vojne utvrde počele prilagođavati novim izazovima ratovanja, posebno sve većoj upotrebi topništva i vatrenog oružja. Zanimljivo, ovaj je položaj bio toliko važan da su ga Mlečani više puta obnavljali i dograđivali, a zbog svog L-oblika zvali su ga i “Tenaglie” – kliješta, jer je doslovno stiskao prvi i drugi ulaz u tvrđavu. S ovog mjesta pogled puca na cijeli istočni prilaz Klisu, a u daljini se jasno vide Solin i Split. Nije ni čudo da je Klis često nazivan “ključem Dalmacije” – tko je držao ovu tvrđavu, imao je nadzor nad cijelim područjem i glavnim trgovačkim putevima. Kroz povijest je tvrđava bila poprište brojnih sukoba triju velikih sila: Osmanskog Carstva, Mletačke Republike i Habsburške Monarhije, a upravo su na ovakvim izloženim točkama odlučivane sudbine vojski i gradova. Možda najneočekivaniji podatak: Posto Avanzato je, stoljećima nakon što je izgubio svoju vojnu ulogu, postao kulisa za svjetski poznatu seriju “Game of Thrones”. Ovdje su snimane scene iz Meereena, a istrošeni kameni zidovi i dramatičan položaj savršeno su dočarali atmosferu drevnog, neosvojivog grada.
#28
Stražarnica
Stražarnica na Klisu bila je poput oka tvrđave – smještena na samom rubu stijene između Kozjaka i Mosora, s pogledom koji je mogao uhvatiti svaki pokret u daljini. Njezina osnovna zadaća bila je jednostavna, ali presudna: na vrijeme uočiti neprijatelja i podići uzbunu, osobito u doba kada su Osmanlije i drugi neprijatelji neprestano prijetili ovom dijelu Dalmacije tijekom 15. i 16. stoljeća. Teren tvrđave Klis bio je toliko izdužen i nepristupačan da su stražarnice postale ključne točke za nadzor svih prilaza. Građene su od masivnog kamena, s uskim otvorima, što je braniteljima omogućavalo da s malim snagama drže pod kontrolom cijelo područje. Zamislite samo – u mraku, dok vjetar nosi glasine o dolasku neprijatelja, stražar u jednoj od tih stražarnica prvi bi ugledao svjetlucanje baklji ili obrise vojske u pokretu, i imao zadatak upaliti signal ili poslati glasnika prema srcu tvrđave. Stražarnice nisu bile samo promatračnice – u slučaju napada, pretvarale su se u male utvrde, spremne pružiti otpor dok pomoć ne stigne. Bile su dio složenog obrambenog sustava Klisa, koji je uključivao glavnu tvrđavu i nekoliko manjih utvrda u okolici. Tijekom stoljeća sukoba, posebno u vrijeme kliških uskoka i osmanskih opsada, stražarnice su bile jamstvo da neprijatelj nikad neće iznenaditi branitelje. Danas su ostaci tih stražarnica rijetki, ali i dalje svjedoče o domišljatosti i upornosti nekadašnjih obrambenih sustava. Ono što možda niste znali: tvrđava Klis bila je toliko važna da ju se nazivalo „ključem Dalmacije“ i „srcem srednjovjekovnog Hrvatskog kraljevstva“ – tko je držao Klis, kontrolirao je putove između mora i unutrašnjosti, a povijest tvrđave seže čak do ilirskog doba, s tragovima naseljenosti još iz mlađeg kamenog doba. Još jedna zanimljivost: Klis je bio jedno od glavnih sjedišta hrvatskih knezova i kraljeva, a legenda kaže da su upravo s Klisa Hrvati prvi put ugledali Jadransko more. Tvrđava je kroz povijest mijenjala vladare, bila poprište velikih bitaka, a njezina burna svakodnevica inspirirala je i Marka Marulića, oca hrvatske književnosti.
#29
Glavni ulaz/ ulaz Mereen
Dobrodošli na glavni ulaz u tvrđavu Klis – mjesto gdje povijest i fantazija doslovno dijele isti kamen! Stanite, udahnite duboko i pogledajte oko sebe: upravo ovdje, gdje sada stojite, snimana je jedna od najpoznatijih scena iz *Igre prijestolja*. Sjećate se Daenerys Targaryen, majke zmajeva, kako sa svojom vojskom stoji pred monumentalnim zidinama Meereena? Ta epska scena, u kojoj meereenski šampion izlazi pred vrata dok Tyrion i ostali promatraju izdaleka, snimljena je ispred ovog autentičnog srednjovjekovnog portala. Ali ova vrata nisu samo kulisa slavne serije – ona su stoljećima bila ulaz u srce jedne od najvažnijih tvrđava Dalmacije. Pogledajte te ogromne kamene blokove, pažljivo složene bez ikakvog vezivnog materijala. Sve je građeno da izdrži vrijeme, udarce topova i sve moguće opsade. Luk iznad vrata, blago zašiljen, tipičan je za srednjovjekovnu vojnu arhitekturu jer daje dodatnu čvrstoću – ovdje nije bilo mjesta za ukrase, samo za preživljavanje i obranu. Kroz ova vrata prolazili su rimski legionari, osmanski janjičari, uskoci… Svatko tko je pokušao osvojiti ili obraniti Klis znao je da je upravo ovo “ključ Dalmacije”. Kamenim stubama su prolazili ljudi s naramcima hrane i streljiva, ranjenici, vojnici u punoj opremi, u tišini i s pogledom prema neprijatelju koji vreba izvan zidina. Ako podignete pogled iznad vrata, još uvijek možete vidjeti ostatke utvrđenja s kojih su branitelji imali savršenu poziciju za zasjede i kontrolu prolaza. Ovdje se nije samo čekalo neprijatelja – ovdje su se krojile sudbine čitave regije. Godine 1537., nakon dugotrajne opsade, kroz ova vrata su prvi put prošli osmanski vojnici, označivši početak novog poglavlja u povijesti Dalmacije. Zanimljivo je da su vrata tijekom stoljeća više puta popravljana, ali nikada nisu mijenjala svoj izvorni oblik – bila su toliko dobro projektirana da su i danas, gotovo petsto godina kasnije, još uvijek funkcionalna[5](https://www.adriatic.hr/hr/blog/igra-prijestolja-u-hrvatskoj-top-lokacije-snimanja/356). I još jedna zanimljivost: Klis je bio prvi glavni grad Hrvatske u vrijeme dinastije Trpimirovića, što ovu tvrđavu čini još posebnijom. Dakle, niste samo ispred kulise iz HBO-ove serije. Ovdje su prolazili ratnici, branitelji, osvajači – i tek na kraju, filmske ekipe.