Klis
Provided by:
Demo
Klis is a settlement and municipality located northeast of Split, known for its fortress that dominates the gorge between the Mosor and Kozjak mountains. The history of Klis dates back to prehistoric times, and due to its strategic position at the crossroads between the coast and the interior, this area has played a key role in military and trade movements throughout the centuries. Numerous armies and rulers have passed through Klis, from the Illyrians and Romans, to Croatian kings, to the Ottomans and Venetians. Today, Klis is best known for its fortress, which is a historical symbol of resistance and one of the most important monuments in the region, but also for its panoramic views of Split and the surrounding area. In addition to its historical heritage, Klis also offers a typical Dalmatian way of life and a rich gastronomic tradition. Klis Fortress stood out on a global scale as the backdrop for the city of Meereen in the popular series "Game of Thrones", where it served as the location of key scenes in the fourth season, including the conquest of the city by Daenerys Targaryen.
To find more content and listen to free audio guides, download the Voice of Norway app.
Points of interest
#1
Spomenik Petru Kružiću
Stojite pred kipom Petra Kružića, jednog od najistaknutijih hrvatskih vojskovođa iz 16. stoljeća. Ovaj kip, smješten unutar Kliške tvrđave, djelo je kipara Duje Matetića, studenta Umjetničke akademije u Splitu. Otkriven je 2016. godine kao gipsani model, a planira se odlijevanje u bronci . Petar Kružić bio je hrabri vojskovođa i kapetan tvrđave Klis koji je gotovo 25 godina branio ovaj grad od Osmanlijskog Carstva. Poznat je po tome što je 1524. godine uspio probiti osmansku opsadu i spasiti tvrđavu, okupljajući pomoć iz Senja i drugih krajeva. Unatoč teškoćama, nedostatku pomoći od kralja i stalnim napadima, Kružić je neumorno branio Klis i okolna područja, postavši simbol otpora. Njegova smrt 1537. godine označila je kraj dugotrajne obrane, ali njegova hrabrost i danas se slavi kao ključni dio povijesti Klisa i Hrvatske. Nakon njegove smrti, tijelo je pokopano u kapeli sv. Petra na Trsatu, dok je njegova glava kasnije otkupljena i položena uz tijelo.
#2
Položaj Superiore/ Kula Oprah
Stojite u blizini Kule Oprah - gdje je HBO-ova serija Game of Thrones snimila scene koje prikazuju Meereen, ključnu lokaciju u priči Daenerys Targaryen. Kula Oprah je okruglog oblika i bila je glavno obrambeno uporište zapadnog dijela. Prvi put se spominje u izvješću Pavla III. Šubića 1355. godine pod nazivom Oprack. Tijekom osmanskog razdoblja, kula je bila poznata kao Pašina kula. Sredinom 17. stoljeća, Mlečani su joj dali fortifikacijski naziv Torretta, koji su kasnije koristili i Austrijanci. Međutim, kula je tijekom cijelog vremena zadržala svoj prvobitni hrvatski naziv Oprah, koji se koristi i danas. U seriji Game of Thrones, Kula Oprah poslužila je kao mjesto radnje za grad Meereen. Scena u kojoj Daenerys Targaryen suočava pobunjenike u Meereenu (i donosi odluke o tome kako će upravljati gradom) koristi Kulu Oprah kao kulisu za prikazivanje vanjskih dijelova grada. To je trenutak kada Daenerys, s ciljem održavanja reda i autoriteta, mora odlučiti kako postupiti prema onima koji su se pobunili protiv njezine vlasti. Zbog toga, danas posjetitelji mogu obići tvrđavu i prošetati putem kojim su prošli Tyrion i Varys, doživjeti atmosferu koja je oduševila milijune gledatelja diljem svijeta i osjetiti povezanost s jednim od najpoznatijih trenutaka Game of Thrones.
#3
Dragon's Landing
Dok stojite na ovom kamenom platou unutar zidina Kliške tvrđave, upravo gledate prema mjestu koje je HBO pretvorio u slavnu lokaciju zvanu Dragon’s Landing – kulisu za grad Meereen iz svjetski poznate serije *Game of Thrones*. Nakon što je serija snimljena, ovo povijesno mjesto više nije bilo tek srednjovjekovna utvrda iznad Splita. Postalo je dom Daenerys Targaryen, Majke zmajeva, i poprište njezinog pokušaja oslobođenja robova u istočnim zemljama Westerosa. Produkcija serije stigla je na Klis 2013. godine, tijekom priprema za četvrtu sezonu. Redatelji i scenografi tražili su lokaciju koja odiše orijentalnom atmosferom, s rustikalnom arhitekturom, kamenim zidovima i dramatičnim pogledom – i pronašli su je upravo ovdje. Ovaj dio tvrđave transformiran je u glavni trg Meereena, gdje je snimljena poznata scena razapinjanja robovlasnika kao upozorenje, kada Daenerys preuzima grad i počinje svoje vladanje. Filmska ekipa pretvorila je ovo područje u set bez značajnijih građevinskih intervencija – koristili su postojeće zidove, dvorišta i prolaze. Dodani su samo detalji: zastave, skulpture i rekviziti koji su Kliškoj tvrđavi dali izgled egzotične prijestolnice. Glumačka ekipa, predvođena Emiliom Clarke, snimala je upravo ovdje neke od ključnih kadrova, dok su zmajevi – uz pomoć CGI efekata – poletjeli iznad ovih zidova. Danas, kad zakoračiš na ove kamene ploče, možda nećeš vidjeti zmajeve na nebu, ali osjetit ćeš isti dah drame.
#4
Cisterne
Cisterne u Kliškoj tvrđavi nisu bile samo obične kamene jame – bile su srce svakodnevnog života i obrane vojnika. Bez njih, tvrđava bi vrlo brzo ostala bez najvažnijeg resursa: vode. Kišnica koja se skupljala u ovim podzemnim spremnicima bila je jedini način za preživljavanje, jer u blizini nije bilo izvora ni mogućnosti za kopanje bunara. Zbog toga su cisterne strateški postavljene na mjestima gdje bi tijekom opsade bile najpotrebnije, a njihova izgradnja započela je još u srednjem vijeku i nastavila se kroz osmansko i mletačko razdoblje, kada su dodatno poboljšane i proširene. Posebno zanimljivo je da je u tvrđavi postojalo čak sedam cisterni, a svaka je bila prilagođena terenu i arhitekturi tvrđave. Neke su ukopane duboko pod zemlju kako bi voda ostala hladna i zaštićena, dok su druge imale posebne kanale za usmjeravanje kišnice iz svih dijelova tvrđave. U istočnom dijelu tvrđave nalazi se cisterna iz ranog mletačkog razdoblja, koja je bila ključna za uvođenje sustava opskrbe vodom. Tijekom opsada, kada bi napadači pokušali presjeći sve vanjske izvore vode, cisterne su postajale doslovno pitanje života i smrti. Sustavi kanala bili su toliko dobro osmišljeni da su kišnicu iz cijelog područja usmjeravali ravno u spremnike, čuvajući svaki dragocjeni kap. Ako bi voda nestala, branitelji bi bili prisiljeni na predaju – upravo zato su cisterne često bile prvo što bi napadači pokušali uništiti. Jedna od zanimljivosti je i turska česma, danas poznata kao “Tri kralja”, koja se nalazi u podnožju tvrđave. Ona je i dalje u upotrebi, a njezina izgradnja povezana je s islamskim običajima i svakodnevnim vjerskim obredima, gdje je voda imala posebnu važnost. Ova česma, kao i cisterne, svjedoče o tome koliko je voda bila dragocjena i kako su inženjerska rješenja iz prošlosti omogućila da tvrđava Klis izdrži brojne opsade i ostane simbol otpornosti kroz stoljeća.
#5
Položaj Šperun
Stojite na Šperun položaju, najisturenijem istočnom dijelu trećeg obrambenog obzida ove tvrđave. Ovdje se nekada pružao uski pramac sa strateškim pogledom na okolna područja, uključujući uzvisinu Ozrna na Mosoru i cestu koja vodi prema sjeveru kroz klanac podno hridine. Ovaj položaj imao je ključnu funkciju, jer je omogućavao nadzor i obranu s istočne strane tvrđave. Prije mletačke opsade, na ovom je mjestu stajala visoka kula kvadratnog oblika, koja je bila od esencijalne važnosti za obranu. Nažalost, tijekom mletačke opsade tvrđave, kula je teško oštećena i kasnije porušena. No, u 18. stoljeću, kad je ponovno postavljana obrana, na tom mjestu je podignut plato. S njegove istočne strane, podignut je zid s vratima koji je omogućio vađenje topa van, postavljajući ga na vrh pramca položaja. Tako se top mogao koristiti za obranu istočnog dijela tvrđave, što je bilo ključno u osiguravanju njezine sigurnosti tijekom opsada. Danas, iako su visoki prsobran i drugi obrambeni dijelovi, poput sjevernog parapeta, gotovo u potpunosti nestali, niski parapeti i puškarnice koje su preostale dokaz su o funkciji ovog položaja. Šperun je bio pozicija koja je štitila, a pogled koji danas možete uživati jasno pokazuje koliko je ovaj položaj bio važan za sve one koji su čuvali tvrđavu. Jedna zanimljivost za kraj - za obožavatelje serije "Game of Thrones", Šperun je bio kulisa za scenu ulaza u grad Meereen. Iako je većina gradskih zidina u seriji stvorena računalnom grafikom, stvarni zidovi i kamenite staze Šperuna poslužili su kao autentična pozadina za ove scene.
#6
Položaj Maggiore
Stojite upravo na mjestu koje je bilo mozak i srce obrane Dalmacije – položaju Maggiore na tvrđavi Klis. Naziv Maggiore dolazi od talijanske riječi za „glavni“, i nije slučajno – s ovog mjesta zapovijedalo se cijelom tvrđavom i pratio svaki pokret neprijatelja. Položaj Maggiore bio je mnogo više od obične stražarnice. Opremljen topovima i debelim kamenim zidovima, imao je posebne prostorije za zapovjednike i vojnike. S ove točke pogled puca na Kliško polje, planine i obalu, omogućujući da se neprijatelj uoči na vrijeme i obrana brzo organizira. U doba kada su opsade znale trajati mjesecima, Maggiore je bio ključan za preživljavanje branitelja. U 16. stoljeću, tijekom najžešćih borbi s Osmanlijama, upravo su ovdje Petar Kružić i njegovi uskoci vodili obranu koja je desetljećima odolijevala nadmoćnijem neprijatelju. Svaki top ispaljen s Maggiorea mogao je promijeniti tijek bitke. Nakon smrti Kružića i pada tvrđave 1537., uskoci su sa sobom odnijeli ključeve tvrđave u Senj, gdje se i danas čuvaju kao povijesna uspomena. Arhitektura Maggiorea prilagođena je nepravilnom obliku stijene na kojoj tvrđava stoji. Zidovi su debeli, a bedemi dosežu čak devet metara visine. Ispod položaja prolazi nadsvođeni prolaz koji vodi prema istočnom dijelu tvrđave, što je omogućavalo sigurnu komunikaciju čak i pod opsadom. U sjeverozapadnom kutu nalazi se veliko spremište baruta, koje su izgradili Austrijanci u 19. stoljeću – još jedan dokaz koliko je ovo mjesto bilo važno i u kasnijim razdobljima. Jedna zanimljivost koju možda niste znali: tvrđava Klis nije bila samo vojno središte, već i mjesto gdje su se tijekom epidemija u prošlosti nalazili karantenski objekti, čime je Split bio zaštićen od bolesti koje su dolazile iz unutrašnjosti.
#7
Nova barutana
Nova barutana u Tvrđavi Klis izgrađena je u 19. stoljeću tijekom austrijske, odnosno habsburške uprave, na mjestu gdje su prethodno bile mletačke vojne kvartire. Stoljećima je služila kao spremište baruta, što je bila jedna od najvažnijih vojnih funkcija unutar tvrđave jer je barut bio ključan za topništvo i obranu. Njena čvrsta i sigurna konstrukcija omogućavala je sigurno skladištenje eksploziva, štiteći ga od neprijateljskih napada i slučajnih nesreća. Zanimljivo je da je tijekom Drugog svjetskog rata ova barutana dobila sasvim drugačiju ulogu – pretvorena je u talijanski zatvor. U to je vrijeme tvrđava Klis bila pod talijanskom okupacijom, a barutana je služila za pritvaranje ratnih zarobljenika i političkih protivnika. Ovaj mračni dio povijesti podsjeća na turbulentne događaje koji su zahvatili ovo područje tijekom 20. stoljeća. Osim što je bila vojno skladište i zatvor, Nova barutana je dio složenog fortifikacijskog sustava tvrđave, oslonjena na prsobrane položaja Maggiore i bastiona Malpiero. Njena funkcija i arhitektura tipični su primjer vojne gradnje tog doba, s jasno određenom namjenom i strateškim položajem unutar obrambenog kompleksa.
#8
Bastion Malipiero
Nalazite se na središnjem dijelu utvrde koji je povezan s bastionom Bembo te položajem Maggiore. Izgrađen je tijekom mletačke obnove tvrđave u 17. stoljeću, kada su Mlečani prilagođavali tvrđavu novim vojnim tehnologijama i topništvu, pretvarajući je u modernu bastionsku utvrdu. Ovaj peterokutni bastion opasan je visokim prsobranima s uskim otvorima za topove, što je omogućavalo snažnu obranu i učinkovito gađanje neprijatelja s prilaza tvrđavi. Ispod bastiona nalazi se nadsvođeni prolaz koji vodi prema istočnom položaju Maggiore, što je omogućavalo brzu komunikaciju i premještanje branitelja unutar tvrđave. Ovo je bio važan topnički položaj s kojeg su branitelji mogli nadzirati prilaze s juga i jugoistoka, smjerove kojima su se najčešće približavale neprijateljske snage. Njegova čvrsta konstrukcija i strateški položaj učinili su ga jednim od najvažnijih obrambenih elemenata tvrđave u doba mletačke vladavine. Zanimljivo je znati da je bastion Malipiero dio složenog sustava obrane koji je omogućavao da se Hrvati efikasno brane i koordiniraju napade, koristeći topništvo i dobro osmišljene prolaze. Njegova arhitektura svjedoči o promjenama u vojnoj tehnici i prilagodbi tvrđave na nove prijetnje tijekom 17. stoljeća.
#9
Bastion Bembo
Mjesto na kojem se nalazite poznato je kao najveći topnički položaj u cijelom kompleksu tvrđave. Ime je dobio po Marcu Bembu, prvom kliškom providuru, a današnji oblik bastiona potječe iz sredine 17. stoljeća, kada je izgrađen na mjestu nekadašnje Kružićeve kule. Bastion Bembo predstavlja vrhunac fortifikacijske arhitekture tvrđave Klis, čiji je razvoj bio uvjetovan složenim povijesnim okolnostima i potrebama obrane od sve snažnijih neprijatelja, posebice Osmanlijskog Carstva. Dok je tvrđava Klis tijekom stoljeća prolazila kroz brojne faze gradnje i preuređenja, Bembo je simbol tehničkog i strateškog napretka u dizajnu obrambenih objekata tog doba. Arhitektonski, Bembo je bastion poligonalnog oblika, s masivnim kamenim zidovima koji su u nekim dijelovima debeli i do nekoliko metara. Njegova konstrukcija prilagođena je za smještaj velikog broja topova, što je omogućavalo snažnu paljbu prema neprijatelju s različitih pravaca. Visoki prsobrani štitili su branitelje od neprijateljskih projektila, dok su široki hodnici i prostorije unutar bastiona služili za smještaj vojnika, skladištenje streljiva i oružja te za koordinaciju obrane. Položaj bastiona Bembo na zapadnoj strani tvrđave bio je strateški izuzetno važan jer je kontrolirao pristup prema Kliškom polju i glavnim prometnicama koje vode prema unutrašnjosti Dalmacije. S ovog mjesta branitelji su mogli učinkovito nadzirati i braniti prilaze tvrđavi, sprječavajući prodor neprijatelja u dubinu teritorija. Tijekom višestoljetnih sukoba, posebno u 16. i 17. stoljeću, Bembo je bio ključni položaj u obrani tvrđave od osmanskih i drugih napada. Povijesno gledano, bastion Bembo nastao je kao rezultat potreba za modernizacijom tvrđave u doba kada su vatreno oružje i topništvo postajali dominantni u ratovanju. Izgradnja bastiona sredinom 17. stoljeća bila je dio šireg projekta utvrđivanja tvrđave Klis u skladu s principima bastionske fortifikacije, koja je omogućavala bolje pokrivanje vatrom i smanjenje mrtvih zona u obrani. Unutar bastiona nalazile su se prostorije za smještaj vojnika, spremišta za barut i streljivo, kao i radne prostorije za održavanje oružja. Ova složena infrastruktura omogućavala je dugotrajnu obranu tvrđave čak i tijekom višemjesečnih opsada, što je bilo od presudne važnosti u turbulentnim vremenima osmansko-mletačkih sukoba.
#10
Crkva sv. Vida
Pred vama je crkva sv. Vida – skromna u veličini, ali velika u povijesnom značaju. Ova građevina, smještena između bastiona Bembo i Malipiero, prošla je put – od starohrvatske crkve, preko osmanske džamije, pa sve do današnje katoličke crkve. Na ovom su mjestu u 9. stoljeću Hrvati podignuli predromaničku crkvicu, vjerojatno već za vrijeme kneza Trpimira. Njezini ostaci i danas su jasno vidljivi u podu južnog dijela današnje crkve. No, s dolaskom Osmanlija 1537., crkva je porušena, a temelji zatrpani. Turci su ovdje sagradili džamiju, kao zadužbinu Murat-bega Tardića – zapovjednika koji je zauzeo Klis. Bila je to jednostavna, ali čvrsta građevina, s kupolom i minaretom, jedan od rijetkih islamskih objekata u Dalmaciji. Kad su Mlečani 1648. zauzeli Klis, džamija je preoblikovana u crkvu. Prva misa služena je na zarobljenim turskim barjacima, a prisustvovao joj je i general Foscolo – klečeći, u znak zahvalnosti. Na pročelje je dodan zvonik, a unutra je unesena nova oprema. Barokni umivaonik, donesen iz Providurovog stana, i danas stoji unutra, uz elegantnu škropionicu u obliku školjke. Unutrašnjost crkve bogata je povijesnim detaljima. Sačuvani su dijelovi oltarne pregrade iz starohrvatske crkve, uključujući mramorni ulomak s natpisom "rex Croatorum filius" i "mea Domaslava regina". Fraza "rex Croatorum filius" znači "kralj Hrvata, sin (kralja)" i označava da je muškarac koji govori u natpisu kralj Hrvata, sin prethodnog kralja, što potvrđuje njegovu legitimnost i pripadnost vladarskoj lozi. Izraz "mea Domaslava regina" znači "moja kraljica Domaslava" i odnosi se na kraljevu suprugu, ženu s titulom regina (kraljica). Ime Domaslava je rekonstruirano na temelju očuvanih dijelova natpisa i smatra se da je riječ o nepoznatoj hrvatskoj kraljici iz prve polovice 10. stoljeća. Također, pronađen je reljef s prikazom Krista u slavi iz 11. ili 12. stoljeća. Unutrašnjost crkve karakterizira kupola s trompama, osmerostrani tambur i svod od sedre. Sačuvani su i ostaci minareta, koji je porušen tijekom mletačke opsade. Crkva je kasnije služila i kao vojno skladište, ali unatoč svemu preživjela je ratove, propadanja i obnove. U 20. stoljeću krovište joj se urušilo, ali obnovom 2005. vraćen joj je sjaj. Iznad oltara danas stoji kopija ikone Majke Božje, koju su uskoci odnijeli sa sobom u Split, bježeći pred Turcima. Original se čuva u crkvi Gospe od Dobrića, ali ova kopija vraća duh prošlih vremena na svoje izvorno mjesto.
#11
Kapelanov stan
Kapelanov stan u tvrđavi Klis bio je daleko više od obične sobe – to je bilo mjesto gdje se svakodnevno odlučivalo o sudbini branitelja, ali i o njihovoj vjeri. Zamislite prostoriju skromno opremljenu, ali uvijek ispunjenu tihim razgovorima, molitvama i povjerljivim ispovijedima. Tu su uskoci, umorni od borbi, tražili trenutak predaha i dobivali snagu za nove izazove. Kapelan nije bio samo svećenik – bio je oslonac, psiholog i prijatelj. Svakog jutra okupljao je vojnike i njihove obitelji, održavao misu i molitve, a često je upravo njegova riječ bila presudna za održavanje morala tijekom dugih opsada. Malo tko zna da su u njegovom stanu skrivani i važni dokumenti te ponekad dragocjenosti tvrđave, jer se vjerovalo da je to najsigurnije mjesto. Stan je bio smješten blizu središta tvrđave, dovoljno blizu da kapelan može brzo reagirati na svaki poziv u pomoć, ali i dovoljno izdvojen da pruži mir za razmišljanje i molitvu. Ta ravnoteža između buke bitke i tišine molitve bila je ključna – upravo je kapelanova prisutnost povezivala vojnu hrabrost i duhovnu snagu, stvarajući nevidljivi štit oko Klisa. Jedna zanimljivost: kapelan je često bio i prvi koji je saznao vijesti izvan tvrđave, jer su mu povjeravali poruke i izvještaje, znajući da će ih on čuvati s posebnom pažnjom. Tako je njegov stan postao i tiha veza s vanjskim svijetom, što je braniteljima Klisa bilo od velikog značaja. - Kapela Sv. Vida Pred vama je crkva sv. Vida – skromna u veličini, ali velika u povijesnom značaju. Ova građevina, smještena između bastiona Bembo i Malipiero, prošla je put – od starohrvatske crkve, preko osmanske džamije, pa sve do današnje katoličke crkve. Na ovom su mjestu u 9. stoljeću Hrvati podignuli predromaničku crkvicu, vjerojatno već za vrijeme kneza Trpimira. Njezini ostaci i danas su jasno vidljivi u podu južnog dijela današnje crkve. No, s dolaskom Osmanlija 1537., crkva je porušena, a temelji zatrpani. Turci su ovdje sagradili džamiju, kao zadužbinu Murat-bega Tardića – zapovjednika koji je zauzeo Klis. Bila je to jednostavna, ali čvrsta građevina, s kupolom i minaretom, jedan od rijetkih islamskih objekata u Dalmaciji. Kad su Mlečani 1648. zauzeli Klis, džamija je preoblikovana u crkvu. Prva misa služena je na zarobljenim turskim barjacima, a prisustvovao joj je i general Foscolo – klečeći, u znak zahvalnosti. Na pročelje je dodan zvonik, a unutra je unesena nova oprema. Barokni umivaonik, donesen iz Providurovog stana, i danas stoji unutra, uz elegantnu škropionicu u obliku školjke. Unutrašnjost crkve bogata je povijesnim detaljima. Sačuvani su dijelovi oltarne pregrade iz starohrvatske crkve, uključujući mramorni ulomak s natpisom "rex Croatorum filius" i "mea Domaslava regina". Fraza "rex Croatorum filius" znači "kralj Hrvata, sin (kralja)" i označava da je muškarac koji govori u natpisu kralj Hrvata, sin prethodnog kralja, što potvrđuje njegovu legitimnost i pripadnost vladarskoj lozi. Izraz "mea Domaslava regina" znači "moja kraljica Domaslava" i odnosi se na kraljevu suprugu, ženu s titulom regina (kraljica). Ime Domaslava je rekonstruirano na temelju očuvanih dijelova natpisa i smatra se da je riječ o nepoznatoj hrvatskoj kraljici iz prve polovice 10. stoljeća. Također, pronađen je reljef s prikazom Krista u slavi iz 11. ili 12. stoljeća. Unutrašnjost crkve karakterizira kupola s trompama, osmerostrani tambur i svod od sedre. Sačuvani su i ostaci minareta, koji je porušen tijekom mletačke opsade. Crkva je kasnije služila i kao vojno skladište, ali unatoč svemu preživjela je ratove, propadanja i obnove. U 20. stoljeću krovište joj se urušilo, ali obnovom 2005. vraćen joj je sjaj. Iznad oltara danas stoji kopija ikone Majke Božje, koju su uskoci odnijeli sa sobom u Split, bježeći pred Turcima. Original se čuva u crkvi Gospe od Dobrića, ali ova kopija vraća duh prošlih vremena na svoje izvorno mjesto.
#12
Trojni bedem
Trojni bedem bio je **strateški važan - s** obzirom na **terenski** i **geografski** položaj Klisa, ovaj sustav je bio ključan za uspješno odbijanje napada. Bedemi su bili izgrađeni tako da su usmjereni prema najosjetljivijim dijelovima, dok su bili dovoljno čvrsti da izdrže napade topova, mačeva i drugih ratnih oruđa. Također, **Trojni bedem** je imao svoje specifične zadatke. Ovaj sustav obrane sastoji se od tri uzastopna zida ili bedema, koji su raspoređeni u tri različite linije ili faze obrane. Prvi bedem je bio primarna linija obrane, dok su drugi i treći bedem služili kao podrška u slučaju da bi neprijatelj probio prvi. Zanimljivo je da je **drugi i treći bedem** često bio niži i s manjoj visinom, ali su služili kao dodatni zaštitni slojevi za vojnike unutar tvrđave. Najveći napad, koji je istaknuo važnost **Trojnog bedema**, bio je **opsada 1537. godine**, kada su Osmanlije pokušale zauzeti tvrđavu. Tokom te opsade, **Klis je bio pod opsežnim napadima**, a **Trojni bedem** je pružio zaštitu. Iako su **osmanski topovi** nanijeli značajnu štetu na prve linije bedema, **drugi i treći bedem** pružili su vrijeme za organizaciju i dostavljanje vojne pomoći. U tom trenutku, **Klis je spašen** zahvaljujući taktici **povlačenja prema višim linijama obrane**. Trojni bedem omogućio je braniteljima da se povuku unutar tvrđave, a kasnije su **Venecijanci** (koji su tada vladali teritorijom) poslali vojnu pomoć i spasili tvrđavu od osmanskog zauzimanja. Danas, **Trojni bedem** Tvrđave Klis ostaje fascinantan primjer srednjovjekovne vojne strategije i tehnologije, simbol strateške otpornosti, čime je spasio tvrđavu tijekom nekoliko povijesnih trenutaka kada su napadi bili najžešći.
#13
Mali kvartir
Sa same pozicije Uskočke oružarnice vodi visoko podignuto stubište koje se penje do gornjeg, prostranog dijela tvrđave. Ulaz u ovaj prostor imao je jednostavan lučni oblik, što je bio čest arhitektonski detalj tog vremena. U početku je taj prostor služio kao stan upravitelja oružja, osobe zadužene za čuvanje i raspodjelu oružja unutar tvrđave. Kasnije je taj dio tvrđave preuređen i korišten kao smještaj za časnike i vojnike, koji su ondje boravili tijekom dužih razdoblja borbene pripravnosti. Ovaj gornji prostor imao je važnu ulogu u vojnoj organizaciji tvrđave jer je omogućavao nadzor, brzu koordinaciju i spremnost za obranu, čime je dodatno osiguravao sigurnost cijelog kompleksa.
#14
Stara barutana
Građevina pred tobom nekad je bila spremište baruta, ključni objekt obrane Tvrđave Klis. Izgradili su je Mlečani početkom 18. stoljeća i više puta obnavljali kako bi ostala sigurna i funkcionalna. Zanimljivo je da je njezina zasvođena konstrukcija sa sedlastim lukovima bila posebno čvrsta, a krov je štitio unutrašnjost od kiše i vjetra. Barut, koji se ovdje čuvao, bio je prvi eksploziv koji je čovjek koristio u ratovima. Nije služio samo za paljbu topova i pušaka, već je i buka eksplozija imala snažan psihološki učinak na neprijatelja – stvarala je paniku i osjećaj nesigurnosti. Takva taktika dodatno je povećavala obrambenu moć tvrđave. Spremište baruta bilo je pažljivo građeno i smješteno na sigurnom mjestu unutar tvrđave, kako bi se izbjegle nesreće i osigurala brza opskrba oružjem tijekom bitki.
#15
Bočna kula
Bočna kula u Tvrđavi Klis nekada je imala ključnu obrambenu ulogu kao zaštita ulaza u treći dio tvrđave. Ulaz u taj dio vodio je kroz predprostor ispred trećih vrata, a napadač je bio prisiljen prijeći preko drvenog mostića koji je spajao put do bočne kule. Ova kula, smještena na jugoistočnom kutu ulaza, građena je sredinom 18. stoljeća i završena 1763. godine, što potvrđuje nekoliko faza gradnje vidljivih na njezinim zakošenim zidovima. U slučaju napada, mostić bi se podizao, čime bi se prekinuo svaki pokušaj prodora neprijatelja u tvrđavu, ostavljajući ih izloženima obrani s kule. Time je bočna kula služila kao snažna obrambena točka, štiteći pristup trećem ulazu i dijelu naselja Varoš. Treći ulaz, koji je nastao još u srednjem vijeku, bio je dio složenog sustava obrane tvrđave Klis, koja se sastoji od tri ograđena dijela s posebnim ulazima. Mlečani su ga više puta obnavljali do sredine 18. stoljeća, a posljednja dogradnja izvedena je upravo 1763. godine, istovremeno s bočnom kulom koja ga čuva. Dakle, bočna kula nije bila samo arhitektonski dodatak, već ključni element obrane trećeg dijela tvrđave, koji je uz pomoć pokretnog mostića omogućavao kontrolirani pristup i efikasnu obranu protiv neprijateljskih napada.
#16
Spremište oružja
Uskočka oružarnica u Tvrđavi Klis bila je skladište oružja i streljiva, a danas je prostor u kojem se izlažu replike uskočkih odora, raznovrsno oružje i prikazi tvrđave kroz različita povijesna razdoblja. Ova oružarnica podsjeća na dugu i burnu povijest obrane Klisa, strateške utvrde koja je stoljećima bila ključ obrane Dalmacije. Središnja figura ove obrane bio je Petar Kružić, kliški kapetan i knez, koji je više od dvadeset godina predvodio uskoke u borbi protiv nadmoćne osmanske vojske. Kružić je bio poznat po svojoj upornosti i vojnoj vještini, ali i po tome što je često morao sam tražiti pomoć po europskim dvorovima, jer je stvarne potpore bilo malo. Najviše je podrške dobivao od pape, koji je cijenio hrabrost uskoka i povremeno im slao pomoć. Godine 1532., dok je Kružić bio odsutan i tražio pomoć u Rimu, Mlečani su iskoristili priliku i uz dogovor s Osmanlijama pokušali preuzeti Klis. Dio branitelja pustio ih je u tvrđavu, vjerujući da su saveznici, ali su ubrzo shvatili da Mlečani surađuju s neprijateljem. Stanovnici Klisa su ih izbacili, a Kružić se vratio s vojskom iz Senja i zajedno s braniteljima uspio slomiti opsadu i pobijediti Osmanlije. Nakon pada Klisa 1537. godine, preostali uskoci preselili su se u Senj, gdje su nastavili borbu protiv Osmanlija i Mlečana, postavši poznati kao senjski uskoci. Danas povijesna postrojba „Kliški uskoci“ njeguje tu tradiciju i organizira edukativne programe za posjetitelje tvrđave.
#17
Treći ulaz
Ulaskom kroz treći ulaz, zakoračavate u njezin najviše uzdignut i najvažniji obrambeni dio – središnji kompleks koji se izdiže visoko iznad svih drugih obrambenih linija. Ovaj prostor predstavlja krajnju točku obrane, posljednju liniju otpora koja nikada, ni u jednom povijesnom trenutku, nije pala pod neprijateljsku vlast. Njegova dominantna pozicija omogućavala je potpuni nadzor nad cijelom tvrđavom, pristupima iz zaleđa i pogled prema obali, čineći ga ključnom točkom svake vojne strategije obrane Klisa. Povijesna važnost ovog dijela Tvrđave seže duboko. Prije nego što su srednjovjekovne zidine oblikovale krajolik, ovdje se nalazila ilirska gradina, dokaz rane naseljenosti i strateške važnosti ovog položaja. U doba Rimskog Carstva na istom je mjestu sagrađen castrum – vojni logor koji je služio za nadzor nad klisurastim prijelazom između obale i unutrašnjosti. Na njegovim temeljima, u ranom srednjem vijeku, uzdiže se jedna od prvih starohrvatskih utvrda – sjedište Primorske županije i važno uporište hrvatskih narodnih vladara, među kojima su vladari iz dinastije Trpimirovića. Prije samog ulaska u unutrašnji obrambeni krug, posjetitelja dočekuje manji obrambeni predprostor, čiji zidovi kriju uske proreze puškarnica – tihe svjedoke opsada i bitaka koje su se ovdje vodile. Taj prostor bio je prva točka otpora u slučaju prodora neprijatelja, a pružao je obrambenu prednost u odlučujućim trenucima sukoba. U doba uskoka, tijekom 16. stoljeća, povlačenje u ovaj dio Tvrđave značilo je da je borba došla do svoje najkritičnije faze. No za uskoke, predaja nije bila opcija. Progonjeni iz vlastitih domova nakon osmanskih osvajanja, uskoci su se zakleli na otpor. Svoju su borbu usmjerili prema povratku na vlastita ognjišta i obrani vjere, naroda i zemlje. Okupljali su se upravo ovdje, u Klisu, i u Senju – drugom velikom uskočkom središtu – pod zapovjedništvom neumornog kapetana Petra Kružića. Uskoci su bili ratnici posebnog kova. Odanost kršćanskoj vjeri i papi, ali i duboka vezanost za hrvatski narod, davali su im neustrašivu snagu. Vješti u borbi, uporni, snalažljivi i često gerilski nastrojeni, napadali su Osmanlije u trenucima kada se nisu nadali – pod okriljem noći, u oluji, iznenada i precizno. Njihova borbena sposobnost i nepokolebljiva odlučnost predstavljali su ozbiljnu prijetnju širenju Osmanskog Carstva prema zapadnoj Europi.
#18
Providurov stan
U vašoj blizini nalazi se Kneževa kuća, poznata i kao Providurov stan. Nalazimo se na stjenovitoj uzvisini sjeverne strane položaja spremišta oružja. Ovdje, gdje sada stoji ova zgrada, u prošlosti su se smjestili vladari, kapetani, turski zapovjednici, a kasnije i mletački providuri. Ova zgrada nepravilnog oblika datira iz rimskog razdoblja, iako današnji izgled potiče iz srednjeg vijeka. Kroz godine, zgrada je prošla kroz nekoliko značajnih preobrazbi. Za vrijeme mletačke vladavine, obnovljena je sredinom 17. stoljeća, kada je postala Providurov stan. Tada je imala izduženi oblik, s prizemljem i katom, a krov je bio prekriven crijepom. Promatrački toranj na zapadnoj strani zgrade služio je za nadzor okolnog prostora. U 18. stoljeću, zgrada je ponovno obnovljena, a mletački inženjeri uklonili su povišeni zapadni dio pročelja. Iako su se promjene događale tijekom vremena, zgrada je zadržala svoju važnost kao administrativno i vojnopovijesno središte. Na zapadnom pročelju, i dalje možete uočiti ulaz pravokutnog oblika, iznad kojeg su se nalazila četiri simetrično raspoređena prozora. Kroz povijest, Providurov stan je služio različitim funkcijama, a za vrijeme francuske vladavine bio je i administrativno središte. Kasnije, pod vlašću Austrijanaca, zgrada je temeljito obnovljena. Zamišljeni arhitektonski planovi uključivali su polukružno nadsvođeni ulaz, a na njegovom pročelju smještena je ploča s natpisom iz 1919. godine. Nažalost, tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, Providurov stan je značajno propadao, a krovište i konstrukcija su se urušavali. Međutim, početkom 21. stoljeća zgrada je prošla kompletnu obnovu. Danas se u prizemlju nalazi izložbeni postav koji prikazuje povijest Klisa, a nad novim zapadnim pročeljem uzdiže se kula s vanjskim stubištem koje vodi do terase.
#19
Položaj Mezzo
Nalazite se na **Mezzo poziciji**, poznatijoj i kao Srednji položaj, koja se smjestila s južne strane ispred Topničke vojarne. Za vrijeme venecijanske vladavine, upravo na ovom položaju nalazile su se **zgrada straže**, **dva manja stambena objekta** i **utvrđeni ulaz**. Taj ulaz služio je za komunikaciju između istočnih i južnih dijelova tvrđave i bio je od ključne važnosti za unutarnji promet i obranu. Međutim, početkom 18. stoljeća ovaj je ulaz uklonjen. **Pozicija Mezzo** bila je strateški važna, jer je omogućavala bolji nadzor pristupa i pružala sigurnost ključnim dijelovima tvrđave. U kontekstu Game of Thrones, koncept Mezzo Positiona ima sličnosti sa strateškim pozicijama koje igrači na vlasti zauzimaju u svijetu Westerosa. Tvrđave poput *Casterly Rock*, *Winterfell* ili *The Red Keep* često su imale ovakve specifične točke iz kojih se mogao nadzirati ulaz u tvrđavu ili iz kojih su vođeni napadi i obrambene strategije. Kao i Mezzo pozicija, one su omogućavale vođama da održe ravnotežu moći i osiguraju obranu svojih teritorija. Danas, Mezzo Position ili Srednji položaj još uvijek nosi značajnu povijesnu vrijednost, iako je njegova funkcija u obrambenom sustavu tvrđave nestala. Dio pozicije također nosi tragove venecijanskih građevina. Iako se danas ne koristi u vojnom kontekstu, ovo područje ostaje popularno među posjetiteljima zbog svoje povijesne važnosti i uvida u vojnu arhitekturu.
#20
Položaj Scala
Scala Position izgrađena je u 17. stoljeću, u vrijeme kada je Mletačka Republika utvrđivala Klis kao ključnu točku obrane od Osmanlija. Nije to bila samo promatračnica – ovdje su se donosile brze odluke, prenosile poruke i održavala kontrola nad cijelom okolicom. U 19. stoljeću, za vrijeme Austro-Ugarske, položaj je dodatno ojačan i vojno korišten sve do kraja Prvog svjetskog rata. Zanimljivo je da je Klis bio nezaobilazna vojna i trgovačka raskrsnica još od antičkih vremena. Na ovom mjestu su Iliri podigli prvu utvrdu, zatim su Rimljani izgradili svoj castrum, a Hrvati su ovdje imali sjedište kraljeva u srednjem vijeku. Klis je bio toliko važan da se nazivao "ključem Dalmacije" i "srcem Hrvatskog kraljevstva". Kroz povijest, tvrđava je mijenjala gospodare – od Ilira, Rimljana, Hrvata, Osmanlija, Mlečana, Austrijanaca, pa sve do današnje Hrvatske. Posebno zanimljiv trenutak dogodio se 1242. godine, kada se ovdje sklonio ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. bježeći pred Tatarima. Također, pod tvrđavom je u 9. stoljeću hrvatski knez Trpimir I. osnovao prvi benediktinski samostan u Hrvatskoj, što je bio važan korak u širenju kršćanstva u ovim krajevima
#21
Kovačnica
U srcu tvrđave ova kovačnica je predstavljala vitalni centar vojne proizvodnje i održavanja oružja. Ova radionica bila je mjesto gdje su se pod neumornim udarcima čekića i uz pomoć vatre oblikovali ključni dijelovi oružja i opreme, bez kojih tvrđava ne bi mogla izdržati dugotrajne opsade i česte vojne sukobe. Kovačnica je bila opremljena pećima za zagrijavanje metala, nakovanjima, čekićima i drugim alatima potrebnim za obradu željeza i čelika. Kovači su u njoj izrađivali i popravljali širok spektar oružja – od hladnog oružja poput mačeva, kopalja i sjekira do dijelova vatrenog oružja, uključujući topove, puške i druge mehanizme za gađanje neprijatelja. Osim oružja, kovači su izrađivali i održavali okove za vrata, lance, okvire katapulta i druge dijelove tvrđavnih obrambenih sustava. Rad u kovačnici bio je iznimno zahtjevan i tehnički složen. Kovači su morali imati znanje o metalurgiji i vještinu oblikovanja metala, ali i brzinu i preciznost, jer je tijekom opsada svaki trenutak bio dragocjen. Održavanje oružja i opreme bilo je ključno za preživljavanje branitelja, a kovačnica je omogućavala da se oštećeni dijelovi brzo poprave ili zamijene novima bez potrebe za vanjskom opskrbom, što je često bilo nemoguće zbog neprijateljskih blokada. Položaj kovačnice unutar tvrđave omogućavao je efikasnu distribuciju gotovih proizvoda vojnicima na prvim linijama obrane. Tijekom najintenzivnijih sukoba, poput opsada koje je predvodio kapetan Petar Kružić u 16. stoljeću, kovačnica je radila gotovo neprekidno, osiguravajući da branitelji imaju funkcionalno oružje i opremu potrebnu za obranu tvrđave. Danas, iako kovačnica kao radni prostor više ne postoji u izvornom obliku, njezina uloga u povijesti tvrđave Klis prepoznata je kao važan dio vojne i tehničke baštine ovog područja.
#22
Drugi ulaz
Nalazite se pred drugim ulazom u Tvrđavu Klis, koji iako danas nosi naziv "drugi ulaz", upravo je ovdje u srednjem vijeku bio glavni i prvi pristup tvrđavi. Taj ulaz, smješten na zapadnoj strani tvrđave, vodio je prema srcu tadašnje hrvatske države – političkom i vojnom središtu dinastije Trpimirovića. Kroz njega su stoljećima ulazili knezovi, kraljevi, vojnici, diplomati i hodočasnici, a prostor pred vratima svjedočio je mnogim ključnim trenucima hrvatske povijesti. Prvi povijesni zapis u kojem se Klis izravno spominje nalazi se u Darovnici kneza Trpimira iz 852. godine, gdje se tvrđava označava kao “curte nostra que Clissa dicitur” – “naš dvor koji se zove Klis”. To potvrđuje da je upravo na ovome mjestu bio dvor u kojem je stolovao knez Trpimir, po kojem je njegova dinastija – Trpimirovići – dobila ime. Ova povijesna isprava ne samo da označava važnost Klisa u ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj državi, već i potvrđuje njegovu ulogu kao središnjeg mjesta kraljevske moći i političke stabilnosti u razdoblju ranog srednjeg vijeka. Sam ulaz, kakvog danas poznajemo, tijekom vremena je mijenjao svoj izgled. Tijekom osmanske opsade 1648. godine, kada su se mletačke i osmanske sile borile za prevlast nad Dalmacijom, ovaj je ulaz bio teško oštećen. Uslijed snažnog topničkog napada tadašnjih borbi, znatan dio zidova i obrambenih konstrukcija bio je razoren. No nakon što su Mlečani iste godine preuzeli kontrolu nad tvrđavom, brzo su pristupili obnovi srednjovjekovnih dijelova, svjesni njegove ključne strateške i simboličke vrijednosti. Drugi ulaz, uz obnovu zidina, dobio je i novu terasu na vrhu – svojevrsnu promatračnicu i obrambeni plato s kojeg se moglo nadzirati dolazak iz unutrašnjosti prema obali. Taj prostor omogućavao je straži pravovremeno uočavanje opasnosti, ali je služio i za svakodnevno upravljanje prometom prema tvrđavi. Terasa iznad ulaza dominira okolnim krajolikom, a s nje se pruža širok pogled prema planinama, Klisu i Splitu, što je činilo ovu točku ključnom za obranu. Do drugog ulaza dolazi se strmom, popločanom stazom koja je uređena tridesetih godina 20. stoljeća. Iako današnja konfiguracija pristupa nije identična onoj iz srednjovjekovnog razdoblja, njena strmina i položaj vjerno odražavaju logiku obrambene arhitekture. Težak i kontroliran pristup usporavao je kretanje neprijateljskih snaga, dok je braniteljima omogućavao nadmoćniji položaj.
#23
Megdan
Dobrodošli u Megdan, naselje smješteno sa sjeverozapadne strane kliške tvrđave. Nekada se zvalo Parhna poljana, što znači neplodno tlo. Ovo područje poznato je po dvobojima, ratovima i viteškim natjecanjima. Ime Megdan dolazi iz turskog jezika i znači bojište. Ovdje su se vodile borbe između uskoka i Osmanlija, ali i pojedinačni dvoboji. Najpoznatiji je dvoboj iz 1527. godine kada je uskok Miloš Parižević, nakon zavjeta Majci Božjoj na Trsatu, pobijedio turskog protivnika Bakotu. Nakon pobjede, crkvi je poklonio voštanicu visoku poput protivnika. Zanimljivo je da legenda kaže kako je voštanica bila toliko velika da su je nosila četvorica muškaraca. U srednjem vijeku, Parhna poljana bila je mjesto viteških turnira. Jedan od poznatijih bio je okršaj vojvode Žarka Dražojevića i Vuka Despota. Naselje Megdan razvilo se kasnije od starog Varoša. Najstariji dijelovi nalaze se na padinama ispod tvrđave. Mnoge građevine iz osmanskog razdoblja uništene su krajem 17. stoljeća, ali još uvijek postoje primjeri stare pučke arhitekture, iako su neki objekti u lošem stanju. Početkom 20. stoljeća izgrađena je uskotračna željeznica Split–Sinj. Uz prugu je sagrađena željeznička stanica, poznata kao Štacija. Danas je ta kamena zgrada stambeni objekt, a kameni vijadukt, koji je nekad služio vlaku, preuređen je za cestovni promet. Megdan je bio i mjesto gdje je počela prva osnovna škola u Klisu 1832. godine. Nastava se isprva održavala u privatnim kućama u Megdanu i Varošu. Ovdje je školu pohađao i Ante Trumbić, kasnije poznati političar.
#24
'Walk of Punishment’
Dobrodošli na Walk of Punishment, jednu od ključnih lokacija iz serije *Game of Thrones*. Iako ovo mjesto nije stvarno, ono nosi snažnu simboliku unutar Kraljevog Grudobrana, glavnog grada Westerosa. Walk of Punishment nije samo običan hodnik, već prostor u kojem se kroz tihe, nevidljive geste oblikuju sudbine moćnika. Ovdje se ne koriste mačevi ni vojske. Umjesto toga, prava moć se iskazuje kroz tihe, proračunate akcije. Najpoznatija scena s Walk of Punishment odigrava se u trenutku kada Tywin Lannister reorganizira Kraljevsko vijeće. Umjesto riječi, sve se svodi na simboliku pomicanja stolica. Tko je bliže stolu, taj je u milosti i ima veću moć. Pomicanje sjedišta nije samo fizička promjena — ono označava položaj unutar političkog sustava, određuje tko je dominantan, a tko je marginaliziran. Scena se snimala na autentičnim lokacijama u Hrvatskoj, posebno u Splitu i Dubrovniku. Ove starohrvatske gradove sa svojim kamenim ulicama i srednjovjekovnim zgradama bilo je lako prepoznati kao savršene kulise za Westeros. Arhitektura tih gradova dočarava osjećaj moći i naslijeđa, koji savršeno odgovara atmosferi serije. Kamen na kojem hodamo, hodajući kroz Walk of Punishment, nosi više od samo povijesti — nosi simboliku snage i slabosti, časti i poniženja. Iako se ne čuje mnogo, Walk of Punishment ima snažnu političku funkciju. Tywin Lannister je bio majstor ove tihe igre moći. Pomicanjem stolica, on je diktirao tko ima utjecaja, a tko nije. To je bio način na koji je manipulirao političkim odnosima u Kraljevom Grudobranu. Svi su znali, gledajući mjesto koje je netko zauzeo, kakav je njihov položaj u tom trenutku. Walk of Punishment je više od prostora — to je prostor kroz koji se politike provode bez mača. Ovdje se ne bore fizički, već mentalno. Iako je mjesto smješteno u fikcionalnom svijetu, njegova simbolika odražava stvarnu moć koju politika nosi, te kako ona može oblikovati živote ljudi. Kroz ovaj prostor, *Game of Thrones* savršeno prikazuje da moć nije uvijek glasna. Često je ona tiha, subtilna, ali jednako snažna. Walk of Punishment pokazuje kako politika može biti oblikovana ne samo riječima, nego i gestama, smještanjem ljudi na određena mjesta i jednostavnom promjenom sjedišta.
#25
Tajni ulaz
Od samih početaka gradnje, jedan od ključnih arhitektonskih i obrambenih elemenata bili su tajni prolazi – diskretni ulazi i izlazi koje su koristili branitelji u najtežim trenucima opsade. Tvrđava Klis nije bila iznimka. Štoviše, zbog svojeg iznimno izloženog položaja na prijelazu između dalmatinske obale i unutrašnjosti, ovakvi su prolazi u Klisu imali presudnu taktičku važnost. Jedan od takvih tajnih ulaza danas je tek slabo vidljiv trag na zidu Tvrđave – zazidani nadsvođeni prolaz na mjestu gdje se bočna kula oslanja na glavni obrambeni zid. Na prvi pogled, on izgleda kao običan spoj kamenih struktura, ali povijesni izvori i usmena predaja govore da je upravo tu postojao jedan od glavnih skrivenih prolaza kojim su se uskoci koristili za vrijeme čestih osmanskih opsada u 16. stoljeću. U to doba, kada je svaka opskrbna linija bila presječena, a Tvrđava danima i tjednima pod neprekidnom paljbom, tajni ulaz postao je ključ preživljavanja. Stijene koje su zatvarale ulaz bile su pažljivo posložene bez žbuke, čime su se stapale s ostatkom zida i izdaleka doista izgledale kao dio čvrste strukture. No u trenutku potrebe, branitelji bi udarcima malja brzo razbili tu kamenu barijeru i otvorili prolaz prema takozvanom "kozjem putu" – uskoj, strmoj stazi koja je vodila niz padinu. Tom su stazom uskoci mogli kriomice sići do sigurnih točaka izvan vidokruga neprijatelja i nabaviti vodu, hranu, streljivo ili lijekove. Po povratku, stijene bi ponovno bile pažljivo postavljene, a ulaz zaklonjen bršljanom i mahovinom, ostavljajući dojam netaknute obrambene cjeline. Osim za preživljavanje, tajni je prolaz imao i stratešku vrijednost. Poznato je da je jedan od uskočkih zapovjednika, Tvrdoslavić, iskoristio tajni ulaz za lukavu vojnu varku. Tijekom jedne opsade, dogovorio je "predaju" dijela tvrđave i kroz taj skriveni prolaz pustio manji osmanski odred koji je vjerovao da ih čeka lak plijen. Umjesto toga, uskoci su ih u unutrašnjosti dočekali iz zasjede i uništili. Bio je to samo jedan od mnogih primjera kako su domišljatost i poznavanje terena često bili učinkovitiji od gole vojne sile. Povijest tajnih prolaza Tvrđave Klis seže čak i dalje u prošlost, u doba kada je na ovom prostoru još stajao rimski castrum. Jedna od najstarijih legendi govori o tome kako su avarska plemena, u 6. stoljeću, iskoristila trik da zauzmu rimsko uporište. Nakon što nisu uspjeli silom, pratili su navike rimskih vojnika i presreli jednu patrolu. Obukavši njihove uniforme i koristeći njihov jezik, došli su do glavnog ulaza i ušli u castrum bez borbe. Tvrđavu su zatim zauzeli iznutra. Međutim, kako legenda nastavlja, kada je bizantski car Justinijan I. pokrenuo obnovu kontrole nad izgubljenim teritorijima – tzv. rekonkvistu – njegova je vojska uspjela povratiti tvrđavu upravo kroz jedan od tadašnjih tajnih ulaza. Premda se danas ne zna točno gdje se taj prolaz nalazio, on svjedoči o dugoj tradiciji korištenja skrivenih puteva u obrambene i oslobodilačke svrhe.
#26
Pješačka vojarna
Na prostranoj površini unutar Tvrđave Klis, gdje se danas nalazi ljetna pozornica, nekoć je bila smještena vojarna pješadije. Ovdje je boravila većina vojnika, dok su manji kontingenti bili raspoređeni u drugim dijelovima tvrđave ili u kućama izvan nje. Tijekom srednjeg vijeka, Tvrđavom su upravljale moćne plemićke obitelji s juga Hrvatske, poput Nelipića, Svačića i Šubića, koji su u ime kralja obnašali vlast i održavali red u ovom strateški važnom području. Tijekom 13., 14. i 15. stoljeća, Klis je bio poprište brojnih borbi za prevlast između različitih plemićkih obitelji, što je dodatno povećavalo njegovu vojnu važnost. U to vrijeme, Tvrđava je bila ključna točka obrane od osmanskih prodora, a njezina vojna posada bila je stalno u pripravnosti. Danas, na mjestu nekadašnje vojarne, smještena je ljetna pozornica koja svako ljeto postaje središte kulturnih događanja. Na ovoj pozornici održavaju se brojne predstave, koncerte i manifestacije, među kojima se izdvaja "Uskočki boj za Klis". Ova međunarodna manifestacija, koja se održava svake godine u zadnjem vikendu srpnja, okuplja preko 300 sudionika iz Hrvatske i Europe. Kroz povijesno-scenski spektakl, posjetitelji imaju priliku doživjeti obranu Klisa od Osmanlija, vraćajući se u srednji vijek i doba uskočkog otpora. Manifestacija ne samo da promiče hrvatsku povijest, već i doprinosi očuvanju kulturne baštine i razvoju turizma u regiji. Upravo na ovom mjestu, gdje su nekoć boravili vojnici i vođe, danas se okupljaju posjetitelji svih generacija, uživajući u kulturnim sadržajima koji povezuju prošlost i sadašnjost.
#27
Položaj Avanzato
Nalazite se na Posto Avanzatu, najistočnijem i najizloženijem dijelu tvrđave Klis – mjestu koje je svojim imenom, “napredna straža”, odmah otkrivalo svoju vojnu svrhu. Ovdje, na vjetrovitom rubu tvrđave, nije bilo mjesta za pogreške: stražari su morali biti brzi, budni i spremni na sve, jer upravo je ovaj položaj bio prva crta obrane od neprijatelja koji bi dolazili s kopna, iz smjera istoka. Za razliku od impresivnih kula i ukrašenih kapija, Posto Avanzato nije građen da zadivi – njegova je arhitektura jednostavna, gotovo stroga. No, upravo u toj jednostavnosti krije se njegova snaga: izgrađen je u 18. stoljeću, u doba kada su se vojne utvrde počele prilagođavati novim izazovima ratovanja, posebno sve većoj upotrebi topništva i vatrenog oružja. Zanimljivo, ovaj je položaj bio toliko važan da su ga Mlečani više puta obnavljali i dograđivali, a zbog svog L-oblika zvali su ga i “Tenaglie” – kliješta, jer je doslovno stiskao prvi i drugi ulaz u tvrđavu. S ovog mjesta pogled puca na cijeli istočni prilaz Klisu, a u daljini se jasno vide Solin i Split. Nije ni čudo da je Klis često nazivan “ključem Dalmacije” – tko je držao ovu tvrđavu, imao je nadzor nad cijelim područjem i glavnim trgovačkim putevima. Kroz povijest je tvrđava bila poprište brojnih sukoba triju velikih sila: Osmanskog Carstva, Mletačke Republike i Habsburške Monarhije, a upravo su na ovakvim izloženim točkama odlučivane sudbine vojski i gradova. Možda najneočekivaniji podatak: Posto Avanzato je, stoljećima nakon što je izgubio svoju vojnu ulogu, postao kulisa za svjetski poznatu seriju “Game of Thrones”. Ovdje su snimane scene iz Meereena, a istrošeni kameni zidovi i dramatičan položaj savršeno su dočarali atmosferu drevnog, neosvojivog grada.
#28
Stražarnica
Stražarnica na Klisu bila je poput oka tvrđave – smještena na samom rubu stijene između Kozjaka i Mosora, s pogledom koji je mogao uhvatiti svaki pokret u daljini. Njezina osnovna zadaća bila je jednostavna, ali presudna: na vrijeme uočiti neprijatelja i podići uzbunu, osobito u doba kada su Osmanlije i drugi neprijatelji neprestano prijetili ovom dijelu Dalmacije tijekom 15. i 16. stoljeća. Teren tvrđave Klis bio je toliko izdužen i nepristupačan da su stražarnice postale ključne točke za nadzor svih prilaza. Građene su od masivnog kamena, s uskim otvorima, što je braniteljima omogućavalo da s malim snagama drže pod kontrolom cijelo područje. Zamislite samo – u mraku, dok vjetar nosi glasine o dolasku neprijatelja, stražar u jednoj od tih stražarnica prvi bi ugledao svjetlucanje baklji ili obrise vojske u pokretu, i imao zadatak upaliti signal ili poslati glasnika prema srcu tvrđave. Stražarnice nisu bile samo promatračnice – u slučaju napada, pretvarale su se u male utvrde, spremne pružiti otpor dok pomoć ne stigne. Bile su dio složenog obrambenog sustava Klisa, koji je uključivao glavnu tvrđavu i nekoliko manjih utvrda u okolici. Tijekom stoljeća sukoba, posebno u vrijeme kliških uskoka i osmanskih opsada, stražarnice su bile jamstvo da neprijatelj nikad neće iznenaditi branitelje. Danas su ostaci tih stražarnica rijetki, ali i dalje svjedoče o domišljatosti i upornosti nekadašnjih obrambenih sustava. Ono što možda niste znali: tvrđava Klis bila je toliko važna da ju se nazivalo „ključem Dalmacije“ i „srcem srednjovjekovnog Hrvatskog kraljevstva“ – tko je držao Klis, kontrolirao je putove između mora i unutrašnjosti, a povijest tvrđave seže čak do ilirskog doba, s tragovima naseljenosti još iz mlađeg kamenog doba. Još jedna zanimljivost: Klis je bio jedno od glavnih sjedišta hrvatskih knezova i kraljeva, a legenda kaže da su upravo s Klisa Hrvati prvi put ugledali Jadransko more. Tvrđava je kroz povijest mijenjala vladare, bila poprište velikih bitaka, a njezina burna svakodnevica inspirirala je i Marka Marulića, oca hrvatske književnosti.
#29
Glavni ulaz/ ulaz Mereen
Dobrodošli na glavni ulaz u tvrđavu Klis – mjesto gdje povijest i fantazija doslovno dijele isti kamen! Stanite, udahnite duboko i pogledajte oko sebe: upravo ovdje, gdje sada stojite, snimana je jedna od najpoznatijih scena iz *Igre prijestolja*. Sjećate se Daenerys Targaryen, majke zmajeva, kako sa svojom vojskom stoji pred monumentalnim zidinama Meereena? Ta epska scena, u kojoj meereenski šampion izlazi pred vrata dok Tyrion i ostali promatraju izdaleka, snimljena je ispred ovog autentičnog srednjovjekovnog portala. Ali ova vrata nisu samo kulisa slavne serije – ona su stoljećima bila ulaz u srce jedne od najvažnijih tvrđava Dalmacije. Pogledajte te ogromne kamene blokove, pažljivo složene bez ikakvog vezivnog materijala. Sve je građeno da izdrži vrijeme, udarce topova i sve moguće opsade. Luk iznad vrata, blago zašiljen, tipičan je za srednjovjekovnu vojnu arhitekturu jer daje dodatnu čvrstoću – ovdje nije bilo mjesta za ukrase, samo za preživljavanje i obranu. Kroz ova vrata prolazili su rimski legionari, osmanski janjičari, uskoci… Svatko tko je pokušao osvojiti ili obraniti Klis znao je da je upravo ovo “ključ Dalmacije”. Kamenim stubama su prolazili ljudi s naramcima hrane i streljiva, ranjenici, vojnici u punoj opremi, u tišini i s pogledom prema neprijatelju koji vreba izvan zidina. Ako podignete pogled iznad vrata, još uvijek možete vidjeti ostatke utvrđenja s kojih su branitelji imali savršenu poziciju za zasjede i kontrolu prolaza. Ovdje se nije samo čekalo neprijatelja – ovdje su se krojile sudbine čitave regije. Godine 1537., nakon dugotrajne opsade, kroz ova vrata su prvi put prošli osmanski vojnici, označivši početak novog poglavlja u povijesti Dalmacije. Zanimljivo je da su vrata tijekom stoljeća više puta popravljana, ali nikada nisu mijenjala svoj izvorni oblik – bila su toliko dobro projektirana da su i danas, gotovo petsto godina kasnije, još uvijek funkcionalna[5](https://www.adriatic.hr/hr/blog/igra-prijestolja-u-hrvatskoj-top-lokacije-snimanja/356). I još jedna zanimljivost: Klis je bio prvi glavni grad Hrvatske u vrijeme dinastije Trpimirovića, što ovu tvrđavu čini još posebnijom. Dakle, niste samo ispred kulise iz HBO-ove serije. Ovdje su prolazili ratnici, branitelji, osvajači – i tek na kraju, filmske ekipe.