Iz malene Komiže, ribarskog gnijezda na otoku Visu, potekli su ljudi koji su obilježili svjetsku povijest ribarstva. Nikola Martinis – Fishman prvi je donio duh inovacije u Ameriku, stvarajući temelje modernog ribolova. Njegov sumještanin Paul Martinis proslavio se na hladnim vodama Aljaske i Aleuta, gdje je postao legendarni „Kralj lososa“, osobno odlikovan od američkog predsjednika Eisenhowera. Ivan Žuanić, doseljenik u Washington početkom 20. stoljeća, u San Pedru je započeo graditi flotu koja će izrasti u najveću ribarsku silu na svijetu, a njegovi nasljednici pretvorili su obiteljsku tradiciju u moćnu „Zi Company“. Vrhunac te dinastije predstavlja Lawrence Zuanich, koji je osamdesetih godina 20. stoljeća upravljao flotom od trinaest tunolovaca i godišnje lovio stotinu tisuća tona tuna – čak tridesetpetinu svjetskog ulova. Njegov najvjerniji suradnik bio je Ante Dundov Kongo sa svojim Kaljanima, bez kojih ta ribarska imperija ne bi bila moguća. Od Fishmana do Kralja lososa, od San Pedra do Guama, Komižani su svojim znanjem, hrabrošću i neumornim radom pokazali da i iz malog mjesta mogu poteći najveći ribari svijeta.

Smještena na zapadnom dijelu otoka Visa, Komiža je stoljećima rasla uz more koje je oblikovalo njezin identitet i svakodnevicu. Od prvih zapisa u 16. stoljeću, preko doseljavanja obitelji u bijegu pred osmanskom prijetnjom, pa sve do ribarstva koje je postalo zaštitni znak mjesta – povijest se isprepliće s morem i ljudima. Posebno se pamti posjet pape Aleksandra III. 1177. godine, kada je ovo bilo prvo hrvatsko mjesto koje je pohodio jedan papa. Legende poput Diomedove rute te arheološki tragovi svjedoče o tisućljetnom kontinuitetu života i plovidbe, dok predaja i priroda čuvaju priču o suživotu čovjeka i mora.

U Komiži, more nije samo prostor nego i sudbina. Stoljećima su Komižani živjeli uz njega i od njega, noseći i njegov dar i njegovu opasnost. Njihov život oblikovali su brodovi koje su gradili, jezik kojim su govorili i običaji kojima su prizivali zaštitu s neba. Tako je nastala jedinstvena baština – spoj vjere, znanja i hrabrosti koji i danas čini srce Komiže. Nad ribarima i njihovim gajetama bdio je sveti Mikula, zaštitnik putnika i grada, kojemu su svake zime palili stari brod u znak zahvalnosti i molitve za spas svih drugih. Iz potrebe za preživljavanjem na pučini rođena je falkuša – brod koji u sebi krije dvije duše i koji je Komižane učinio prvim ribarima otvorenog mora. A da bi se sve to znanje prenosilo dalje, razvila se i posebna lingua halieutica, ribarski govor isprepleten riječima mora, vjetra i ulova. Sve su to niti iste priče – priče o Komiži koja je stoljećima znala kako se more voli, poštuje i nadmudruje. Priče koje danas nisu samo sjećanje, nego živa baština, prepoznata i zaštićena, i ponosno nošena u budućnost.

Dalmatinska kuhinja oduvijek je bila spoj mora, zemlje i jednostavnih sastojaka koji se pretvaraju u jela bogata okusom i pričom. U njoj se osjeća miris mora u brudetu, toplina doma u komiškoj pogači i slatka svečanost u komiškim cvitima. Brudet je jelo ribara i težaka, nastalo iz potrebe da se svaki ulov pretvori u ukusan objed, dok komiška pogača govori o zajedništvu i radu oko stola, kad se tijesto puni slanim srdelama, lukom i rajčicama. Cviti, pak, donose svečani ton, jer se ti prhki kolačići peku u posebnim prigodama i prenose s koljena na koljeno kao znak pažnje i ljubavi. Tri recepta zajedno otkrivaju duh otoka i obale: jednostavnost, skromnost, ali i bogatstvo okusa koji nastaje kad se tradicija i priroda spoje u tanjuru.

Komiža i Biševo čuvaju jedinstvenu baštinu Jadrana – od prirodnih čuda do kulturnih i povijesnih spomenika. Modra i Medvidina špilja svjedoče o ljepoti i snazi mora, dok kaštel Komuna i Ribarski muzej pričaju priču o višestoljetnoj ribarskoj tradiciji i jedinstvenim gajetama falkušama. Utvrđeni samostan i crkva sv. Nikole, poznata kao Muster, stoljećima su bili duhovno i obrambeno središte Komiže, a i danas se u njima njeguju posebni obredi. U 20. stoljeću ribarska vještina pretočila se u industriju – tvornice prerade ribe i legendarni Neptun hranili su Komižu više od stoljeća. Sve te priče zajedno čine mozaik života u kojem su more, vjera i rad oblikovali identitet ovog mjesta.

Na otocima Visa, Biševa i Sveca sačuvane su crkve koje svjedoče o tisućljetnoj prisutnosti kršćanstva i benediktinskog reda u ovom dijelu Jadrana. Crkva Gospe od Planice na Visu svojim rijetkim kružnim oblikom podsjeća na crkvu sv. Donata u Zadru, dok je na Svecu sačuvana crkvica sv. Andrije – ostatak nekadašnjeg benediktinskog samostana iz 13. stoljeća. Na Biševu, u naselju Polje, smještena je crkva sv. Silvestra, sagrađena sredinom 11. stoljeća, poznata po Biševskoj Madonni, jednoj od najstarijih slika Bogorodice u Dalmaciji. Ovi vrijedni spomenici kulture i vjere, danas zaštićena kulturna dobra, povezuju otoke u jedinstvenu povijesnu i duhovnu cjelinu.